Da bi se pisalo o igri neke ekipe- treba pod broj 1 odredit način na koji trener želi da mu ekipa igra. To radi, jasno, u kontekstu kadra kojeg ima i rezultatskih ambicija koje ima.

Ovaj NAČIN, MODUS, ili ako oćete- STIL igre je puno, puno važniji od same formacije na papiru, od toga je li 3-5-2, 3-4-3, 4-4-2 ili 4-2-3-1 ili... barca igra, na papiru, bez napadača(!), a nema ofenzivnije ekipe na svitu. S druge strane u nedavnom talijanskom derbiju napoli je na san siro kontra milana doša u, za današnje vrime, najnapadačkijoj postavci koja postoji- 3-4-3, i igra izrazito defenzivno.

Formaciju samo odabereš po preferencama svojih igrača i uklopiš ih.

Važan je način igre, filozofija igre.

Igra neke ekipe, ta čarobna rič u nogometu- IGRA je , možemo reć, živi organizam, baziran na interakciji likova koji je kreiraju. Ili da pojednostavim:

Xavi:  „ moji suigrači, svojim radom, svojim kretanjima i traženjem otvorenih opcija  za igru- meni olakšavaju i u biti me čine da izgledam odličnim igračem.“

Pedro: „moj zadatak je jednostavan- ja samo trebam nać prostor i omogućit sebi opciju za primanje lopte, i xavi će me nać.“

Bez xavija- nema pedra. Bez pedra- nema xavija.

Pogledajte primjer pirla- genijalan plej iz dubine. Zadnjih 3-4 godine svi govore kako je „gotov“, kako to više nije „onaj“ pirlo i slično. A niko da napiše kako se od pirla očekuje da „otvori“ ronaldinha ili robinha ili ibru- šta je u praksi (na postavljenu obranu) skoro nemoguće- jer ti igrači su statični, ne rade, ne traže prostor, ne „otvaraju“, niti dopuštaju da prilo njih „otvori“.

U današnjem nogometu postoje onako u grubo- tri načina organiozacije napada.

Jedan je dugim loptama.

Drugi je izravno, brzo, sa što manje dodavanja.

Treći je kratkim pasevima, strpljivo uz kontrolu lopte.

Svak od nas, pa tako i treneri imaju svoje preference i svoj izbor.

Klupski nogomet je takav, da ako imaš mogućnost rada na duge staze- možeš i nekom svojom idejom „preodgojit“ ekipu s aspekta tog stila igre. Čak ako i trenutno nemaš igrače za takav stil igre, možeš svejedno inzistirat na tome, svjesno se odričuć rezultata i čekajuć klince koji će doć, a u međuvremenu uče igru po tvome, novom stilu, načinu.

U reprezentaciji- to ne ide tako. Imaš igrače kakve imaš, i od tebe se rezultat očekuje odmah, pogotovo ako imaš kalibar igrača kakav ima naša reprezentacija.

No, svejedno MORAŠ odabrat onaj NAČIN igre. To ćeš učinit na temelju karakteristika kadra koji imaš. I bilić je to i učinio.

Ako ćemo se složit da su najbolji vezni igrači koje hrvatska u ovom trenutku ima baš ovi koje bilić forsira: modrić, kranjčar, rakitić, vukojević, pa iličević, perišić, badelj, da koga ne zaboravim- onda je logično pokušat prilagodit stil igre njima.

Pa je isto tako logično, obzirom na njihove mane i vrline, ali i jednu pozitivnu revoluciju igre zadnjih godina- di se teži nadigravanju i naglašava vještina iznad fizikalija- da je bilić odabra onaj treći način igre- kratkim dodavanjima, strpljivo uz kontrolu baluna.

E sad, kad smo to riješili- treba odabrat formaciju i uklopit igrače u nju.

Prilikom toga- treba vodit računa o ULOZI igrača na terenu. Naglašavam- pozicija i uloga na terenu- NE MORAJU BIT ISTE! Dapače, danas se i teži tome da ne budu iste.

Primjer- spomenuti pirlo je dugi niz godina u ancelottijevu milanu igra na POZICIJI zadnjeg veznog igrača, IZA gattusa, ali njegova ULOGA u igri nije bila da buide def.vezni, već plej iz dubine. S druge strane- gattuso koji je igrao na poziciji bližoj protivničkom golu od pirla je imao drugu, puno defenzivniju ULOGU- onu def veznog igrača.

Koplja se najviše lome oko modrića.

Osobno, smatram modrića svjetskom klasom. Jako je malo igrača poput njega danas, tih klasnih plejmejkera kojima ne treba beton iza leđa, koji su sposobni igrat i u suprotnom pravcu, a ponajviše koji su sposobni igrat iz dubine- šta je prevažno, ako igraš na kontrolu lopte i građenje napada.

Još xavi, sneijder, fabregas...i lista prestaje. Ta francuska s kojom smo sinoć igrali- nema takvog igrača, koji može odradit takvu ulogu u igri.

Luka je plej i svojim karakteristikama odgovara tom pleju iz dubine, koji začinje napade i usmjerava ekipu.  Vi koji očekujete da on izravno rješava utakmice, pa kad se to ne dogodi- prigovarate- u krivu ste. Lukina ULOGA u igri i nije da rješava utakmice, već da ostale dovede u situaciju da stvore priliku za rješenje.

Primjer- pogledajte koliko ima xavi golova/asista u la ligi i l.p. ove godine.

Niko kranjčar- vjerojatno najčišći talent među našim igračima, međutim fizički limitiran- nema hitrinu, agilnost, start a ni brzinu. I to ga automatski znatno ograničava u igranju uloga koje zahtjevaju stvaranje viška 1 na 1 na većem prostoru, posebno dalje od gola, isto tako zbog svojih manjka svojih brzinskih kapaciteta i stila igre ne odrađuje defenzivu tako dobro da bi „držao liniju“ bez leđa. Međutim- niko je snažan, izvanredan je paser, ima odličan pregled, jako dobar je dribler, posebno dobar trpni dribling ima, ima snažan i precizan šut- i apsolutno ga se isplati koristit u ulozi isturenog razigravača, što bližeg golu.

Rakitić je klasični boem balkanskog gena, nek je rođen i odrastao u švicarskoj. Nikad nisan moga svatit Magathovo inzistiranje na tome da rakitić igra srednjeg u liniji 4. Ni fizički ni mentalno, a ni taktički ne odgovara zahtjevima te pozicije.

Rakitić je također odličan paser, i godinama će postat još bolji paser, jer će sazrijevat i sve će drukčije promattrat samu igru. Međutim, rakitić je igrač viška, dribler, aktivan dribler, solidne hitrine pa i starta, iako također limitirane brzine.  Dobar je pucač. Nema taktičku odgovornost u igri.

Stoga- najbolje ga je koristit također što bliže golu protivnika i nastojat ga izolirat 1 na 1 i nudit mu rješenja za prostor.

Vukojević je igrač jasnih defenzivnih crta i ofenzivnog limita, pa je njegova uloga jasna.

Kad izlistamo ostale vezne igrače koje hrvatska u ovom trenutku ima- ne vidim nijednog koji bi bio ispred ove četvorke, pa je logično da njih treba nastojat imat u sastavu šta češće. Ima zanimljivih potencijala koji dolaze, al se tek moraju dokazat/nametnut- perišić, badelj, iličević, pamić, gabrić, jajalo, ozobić...

Primjetno je da nam kod naših veznih igrača ne fali vještine, ali fali brzine i rada bez lopte.

U napadu hrvatska ima eduarda koji je nedvojbeno naš jedini klasični golgeter. Svi naši ostali igrači su ili druge špice(petrić, olić, mandžukić) ili target man(kalinić, bilić, klasnić, jelavić, lakić, budan). Problem je u tome šta eduardo ne igra redovito, baš kao ni kranjčar.

I pitanje je hoće li se ikad uspit vratit u formu prije ozljede.

Izdvojia bi malog vukušića- on izgleda drukčije-  ima strašne radne navike i strašan osjećaj za gol, samo se nadam da će nastavit radit na sebi ko i dosad. Mene katkad jako podsjeti na zlatka vujovića.

I sad treba odabrat postavku na terenu.

Pitanje je- s krilima ili bez.

Ako odaberemo postavku s krilima- u sukladnosti s onom strategijom kratkih paseva i produženog napada- to trebaju bit krila s ulogom ili veznog igrača ili drugog napadača.  To je ili 4-2-3-1 ili 4-3-3(s jednim def veznim).

Ako odaberemo postavku bez krila- onda bi to bilo ili klasičnih 4-4-2 ili 4-4-2 s rombom u sredini.

Pa se vi igrajte. Meni je nekako sve draža ova s rombom i dva napadača.

Međutim, ono najbitnije od svega je da svak odigra svoju ULOGU, i time omogući svome suigraču da odigra svoju.

Slažem se s većinom da je lukin doprinos sinoć bio skroman, al za razliku od većine ne mislim da je on kriv za to. Zanimljiva je bila ta „igra“ bilića i blanca oko modrića. Naime, francuzi su u utakmicu krenuli nastojeći modrića odsjeći od igre, ne doslovno ga markirajuć, al ne ni daleko od toga.

Bilić to vidi i na poluvremenu povlači zanimljiv potez- luku gura još dublje, skoro sasvim blizu naše zadnje linije. E sad francuzi ako ga i dalje žele tako agresivno pritiskat- moraju izaći iz svoje zone ili je čitavu pomaknuti puno dublje u našu polovicu- što i rade! I sada mi, umisto da to iskoristimo i iskoristimo velik prostor iza njihovih leđa- ne reagiramo. Luka na sredini terena nije ima adekvatnu podršku rakitića(i zamijenjen) i kranjčara ponajprije, a onda i bočnih igrača.

Samo jednom, samo jednom je prošla okomica rakitićA za petrića i odmah šansa.

Koja je poanta spominjanja ove male taktičke finte oba trenera?

Pa to da naša reprezentacija ovako zamišljenu našu igru može igrat samo uz puno rada bez lopte, i uz igrače koji traže prostor a ne samo loptu u noge. To je glavni problem u ovakvoj našoj igri(kratkog pasa i posjeda, produženog napada).

Ni rakitić ni kranjčar nisu navikli igrat bez lopte, niti su navikli „otvarat“ prostor., a to automatski znači da tempo igre pada, šta opet automatski znači da se obrani lakše postavit- primjer utakmica s gruzijom.

I zato je prijeko potrebno to nekako kompenzirat, a da se ne rješavamo najboljih igrača koje imamo zato šta su sličnog profila. Zato je eduard jako bitan igrač. Olić posebno, iako sumnjam da će on ankon ovakve ozjede s 32 godine više bit ikad na onoj razini otprije.

Uvođenje malog perišića je dobar potez. Iličevića također. Bilo bi super da gabrić uspije postat standardan,da se nastavi razvijat,  jer je on dušu daO ZA igru s ovakvim znalcima. Tu treba pronać nekakav balans.

A to nije uvik jednoistavno. Možete vi i drvlje i kamnje sasut po našima, al ova francuska je izgubila od bjelorusije, španjolska se jako mučila i na mundijalu, a bome evo i nekidan kontra češke. Italija je nadigrana od ukrajine sinoć, nek je pobijedila. Sitite se kako je izgledala utakmica engleske i crne gore na wembleyu.  Sitite se kikseva portugala u kvalifikacijama.

U reprezentaciji nije lako gradit igru, nije to klub, pa svakodnevno radiš s igračima. Vrlo je važan pristup igrača, i samopouzdanje.

Po meni, kontra gruzije- nije bilo pristupa, a sinoć nije bilo samopouzdanja, opet, kao posljedica harakirija kontra gruzije.

Ova hrvatska zna i može igrat, kvale za euro 08 i sam euro su to pokazali. Ja čak tvrdim da je tada hrvatska igrala bolje nego na mundijalu 98. Kadar imamo takav kakav je- dosta solidan, šteta tek šta smo tanki na stoperu, al ova hrvatska može puno.

Smijenit bilića ili ne- odgovorit ću ovako:      

Ako nekoga ideš smjenjivat usred posla, MORAŠ imat unaprijed odabranu zamjenu. Imamo li je?     

Ne mislim da postoji problem taktike, problem ideje u igri, problem je u realizaciji te ideje. Problem je, po meni, u pristupu, možda i zasićenju, sad i u samopouzdanju. Pitanje je- dopire li slaven do igrača? A to samo oni u svalčionici znaju.    

I konačno- onima koji zagovaraju bilićevu smjenu- ovo se neće svidit- ali nemojte zaboravit koliko je bilić prominija pogled na igru u našoj reprezentaciji, u odnosu na sve svoje prethodnike. Mi smo tek s bilićem postali ekipa koja svakom protivniku otvoreno izađe na dvoboj „pa ko koga“. Nema više sakrivanja i čekanja protivničkih grešaka i kontri. Sad se nadigravamo.

Ili bar pokušavamo, ovo zadnje vrime.