ma dobro, Pokrivac je uvijek obavio svoje zadace, odradio svoje, nis posebno niti pokvario niti napravio, stabilan i solidan igrac, no uvijek mi je nekako flegma izgledao na terenu, nemres ga sto se agresivnosti tice usporedjivat s Vukojevicem nikako... okej, lako je izgledat flegma na terenu kad igras u Dinamu  al se bojim da ne zavrsi previse flegma, ko Vranjes ili Leko...

niko, vidimo se u finalu!

a nakon toga i na klupi reprezentacije zajedno sa Bilicem&co.

optimizma nam ne fali

poslije nike kovaca dolazi vukojevic...leko i veranjes nisu vrijedni pomena,dobili su sanse i sanse da se pokazu i kod bilica i kod kranjcara,barica.......

alternativa,pokrivac

Klasnić  prva želja Herthe

http://www.sportal.hr/sportal/sportal/nogomet/vijesti/3048264/index.do

jos jedan neznalica:

Niko Kovač nije igrao nijednu utakmicu kvalifikacija za EP 2000. u Belgiji i Nizozemskoj. No, sjedio je na klupi u onoj neodlučenoj, 2:2 utakmici protiv Jugoslavije u Zagrebu. Kako sam kaže, bolje da ga nije bilo ni na klupi.

"Takvu eksplozivnu atmosferu nikad nisam doživio. Mislim da je Hrvatska odigrala sjajnu utakmicu, no kiksevi u obrani su uništili sve hrvatske ambicije. Bilo je zaista žestoko ne terenu, u nekim trenucima i okrutno. Kada je Mirković onako grubo za slabine povukao Jarnija, pomislio sam da će nastati opći rusvaj. Ja sam bio tako napaljen, da sam tada zaigrao nekoga bih odnio s terena. Napravila se takva atmosfera, letjelo se terenom. No, možda je u tim utakmicama potrebno igrati s manjim tlakom, tko zna. Ćiro je imao mene na klupi, no kada se sve zakuhalo on možda nije znao kakav sam ja tip igrača, možda baš za takve utakmice", tužno će Niko Kovač.

Ipak, u tom tamnijem dijelu reprezentativne karijere Nike Kovača valja izdvojiti jedan lijepi trenutak. Na prijateljskoj utakmici u Parizu protiv Francuske, na lijepom stadionu u Saint-Denisu, Stade de Franceu, Niko je desetak minuta prije kraja ušao umjesto Zvonimira Bobana kojem je to bila posljednja utakmica u hrvatskoj reprezentaciji. Kapetan Zvone ispraćen je s ovacijama hrvatske javnosti, malotko je uopće mogao pomisliti da će i njegova pričuva u toj utakmici Niko Kovač, također jednog dana postati kapetan hrvatske reprezentacije.

Robert je, pak, imao nekoliko doista zapaženih rola u tim neuspješnim kvalifikacijama za EP 2000. u Belgiji i Nizozemskoj. Igrao je na onoj teškoj utakmici u Beogradu koja je završila bez pogodaka, iako je Hrvatska pružila bolju partiju od suparnika. Osjetio je Robert mržnju s tribina, nije uspio čuti niti jedan takt hrvatske himne od urlanja i zviždanja na beogradskoj Marakani. A opet, odigrao je izvanrednu utakmicu.

"Nisam se bojao i danas mi je žao što nismo pobijedili jer je cijela momčad igrala besprijekorno. Kada se sredinom drugog dijela ugasilo svijetlo svi smo se okupili na sredini terena. Huk s tribina bio je zastrašujući. Nogometaši Jugoslavije bili su zaista korektni. Prišli su nam i rekli da se pomiješamo s njima te da zajedno napustimo teren. 'Neće bre, s nama ništa da vam se dogodi', pričali su nam", sjeća se Robert.

U utakmici protiv Republike Irske u Zagrebu, kada je za produženje nade za plasman na europsku smotru neophodna bila pobjeda opet je glavni bio Robert Kovač. Kako se u 90 minuta nije uspio slomiti žilav irski otpor, tako se u sudačkoj nadoknadi zbivala prava drama na irskom dijelu igrališta. Robert je kao posljednji čovjek naše obrane došao u situaciju da organizira napade, dijelio je lopte lijevo, pa desno, pa kroz sredinu, dok mu u jednom trenutku nije nije prišao srditi Davor Šuker.

"Što radiš Roberte? Pa, daj više, k vragu, napucaj tu loptu pred njihov gol".

Šukerov ton bio je veoma oštar. Nešto kasnije, Robert je dobio loptu, pogledao prema naprijed, vidio upravo Šukera i odlučio poslati dugu loptu u kazneni prostor Iraca. Sve ostalo je već legenda. Šuker izveo je jednu od svojih najboljih majstorija, pretrčao je dvojicu Iraca, primio je loptu i istog trenutka je štopao i poslao pola metra ispred sebe. Baš kada mu je vratar istrčao ususret, dodirnuo je vrškom okpačke loptu, zapravo je poslao u gol.

"Da samo znate s kojim tonom sam ja razmišljao u tom trenutku o Šukeru. Mislio sam si, evo ti ta prokleta lopta. Ta prokleta lopta bila je uspješna, a ono što je Davor napravio u mikrosekundi nikad nisam vidio na nogometnim terenima".