Zaljubili smo svijetAutsajderi, ti Slaveni. Simpatični, ali opet, nemaju veličinu.
Nepredvidivi, opasni, ali... I kad smo igrali kao bogovi, u more
komplimenata uvijek bi podmetnuli veznik sumnje. Da nas podsjete. Niste
kao mi. Velikani. Sa zvjezdicom na dresu, duhom prvaka, šampioni.
Ali... danas i oni ustaju. I plješću. Bez "ali"...
"Dobar
onaj mali, kako se zove, Korluka, i onaj žuti što je otišao u
Southampton...ne, Newcastle... Misliš Tottenham? E taj, taj. Svaka
čast, razbili ste Engleze. Majstori". I tu stanu. Ne krivim ih. Ni ja
ne znam tri igrača Austrije, a kamoli gdje za kruh zarađuju. Niti me
zanima. Licemjerno bi bilo propinjati se na prste, a sami stojimo u
blatu do koljena. Glupa metafora, pomalo neshvatljiva, ali poslužit će
svrsi. Ugled se ne stvara jednim peharom. Znaju to Grci. 20, 30 godina
polufinala, finala, medalja, i onda te priznaju, da si jedan od njih. A
mi smo na najboljem putu...
"La grande Croazia", "Modrić come Pirlo", "Aaaah, questi
Croati, squadrone migliore, vinceranno Euro sicuramente!", pljuštale su
pohvale nakon Njemačke i Poljske. "Turci nemaju šanse", "Kako igraju
Slaveni, svaka im čast, trebali bi se ugledati na njih, to je momčadski
duh", "Kapa do poda za fair-play i borbu u zadnjoj utakmici, favoriti
za naslov". A kad ovakve čestitke stižu iz zemlje svjetskih prvaka,
samo staneš i uživaš. Dobar osjećaj. A igramo, stvarno igramo. Kao
Češka prije dvije, četiri godine. I mali ljudi to vole. Ne velikani.
Osvojili smo ih pristupom, željom, borbom. Ma, nogometom.
Naša bajka postala je "bestseller". Bahato, nerealno, napuhano? I dalje
nam se izruguju, bacaju nam kikiriki, kupuju nam povratne karte za
petak navečer, ali nema ih puno. Ili se ne čuju od mase koja traži
čudesnu priču, nemoguću, suprotstavljenu zakonu velikih brojeva. Za
povijest."La grande Croazia". Ne vjerujete? Više nismo dva reda u
vijestima, fusnota na novinskom papiru, strani jezici guraju nas do
finala, do senzacije. Namirisali su Hollywood.
No, za njih je sve to ples po žici. Pokisnemo li protiv Turaka,
bum, tras. Nema nas. Mogli su, ali nisu. Pronaći će novu priču,
romantizirati Turke i isplesti ratničku bajku. Svijet juri dalje, mi
ispadamo kroz stražnja vrata. Tako to ide. Ne budimo licemjeri. Isto
bismo i mi napravili s njihovima. Ali, ne i s našima. Ispričajte nam
priču. Do kraja. "La grande Croazia".
[uredio Frankopan - 17. lipnja 2008. u 16:02]