jedina neporazena repka na ep uz spanju

bogami u pravu si 100 %

bravo etno-expert,eh,da je više ovakvih...

...ja bi se ubio.

A po tebi je Wigan kao vrhunski klub samo zato kaj igra u Premiershipu?
Nemoj vrijeđati ni Koln ni Nantes, jer Wigan neće nikad imat njihovu karizmu.
Da, i nemoj vjerovat baš u svaku vijest koju pročitaš u novinama ili na netu.

Sudjelujući u pripremi programa oproštaja Zvone Bobana, došlo se do pitanja kojom pjesmom popratiti završni krug. Svima u organizaciji spontano se nametnula “Lijepa li si“, pjesma Marka Perkovića zvanog Thompson.

Godinu dana prije toga, 7. listopada 2002., na istom stadionu, u odlučnoj pobjedi za SP u Japanu i Koreji protiv Belgije, 40-ak tisuća navijača tako je zdušno otpjevalo tu domoljubnu pjesmu da dvojbi glede glazbene naj-emocije na tribini nema… Na oproštaljki mi je to istaknuo i Fabio Capello, čovjek koji djeluje kao cijepljen od emocija. Kad je krenuo fantastični maksimirski zbor, neuobičajen za njega, dojmljen je otišao na teren pozdraviti bivšeg igrača. “Ne znam koja je to pjesma, ali potakla me na tu gestu, bilo je prelijepo!“

Imao sam sreću biti dolje gdje je doživljaj pjesme još snažniji nego na tribini. Podsjetilo me na zborni ritual “You’ll never walk alone“ na Anfield Roadu te snažni dojam 70 tisuća Marseljeza na Stade da France prije polufinala SP '98. Francuska - Hrvatska.

S obzirom na negativne konotacije koje se u dijelu Hrvatske prišivaju autoru pjesme “Lijepa li si“, netko je postavio pitanje trebaju li se hrvatski reprezentativac i navijač stidjeti te pjesme i emocija koje izaziva? Naravno da je to glupo pitanje, jer tekst slavi jedinstvo hrvatskog puka, njegove vrijednosti i ljepote domovine te je sasvim prilična zvučna kulisa događaju nacionalnog izričaja kao što je natjecanje bilo koje reprezentacije. Pjesma nikoga ne vrijeđa i ne zaziva nasilje. Kad je Francuz Claude Joseph Rouget de Lisle 1792. napisao vojničku himnu rajnske vojske u kontekstu objave rata Austriji, koju je marširajući prema Parizu ratnički pjevalo 500 marseilleskih dragovoljaca, nije slutio da će tri godine kasnije postati državna himna. Marseljeza zaziva krv i nasilje, no ne tretira se “nasilnom porukom jedne nacije“. Štoviše, Francuska je 2005. zakonom obvezala djecu u osnovnoj školi da moraju naučiti (ratnički) tekst “kako bi odmalena razvijali duh pripadnosti francuskoj domovini“.

U kontekstu hrvatskoga navijačkog puka, Marko Perković Thompson je glazbenik koji legalno objavljuje svoje radove i svatko bira hoće li ga slušati ili neće. O ukusima je bespredmetno raspravljati.

“Lijepa li si“ je zapravo jedina njegova pjesma koju navijači unisono izvode na tribinama. Stoga mi je potpuno nejasno nečije čuđenje stoga što HRT poziva Thompsona pjevati u super gledanoj emisiji o Euru i nastupu Hrvatske, a slično tome je i zgražanje što lijepe hrvatske voditeljice i navijačice ležerno odjevene daju naslutiti svoje čari.

Bilo je tako i u civiliziranoj Austriji. Domaćini su na bečkom Prateru puštali baš skladbu “Lijepa li si“, praćenu glasovima 20-ak tisuća lijevih, desnih, centralnih i navijača neodređenih političkih opcija.
Pjevalo se Hrvatskoj! Svako prozivanje za širenje ekstremne desnice kroz nogomet, kako od strane neupućenih inozemnih senzacionalista tako i upućenijih domaćih tužitelja, zapravo je politiziranje na grbači (i odjeku) sporta.
Zar nekome smeta što je reprezentacija na Euru ostavila odličan dojam igrom, ali i ponašanjem? Zar ima onih kojima teško pada da su Hrvati pjevajući “Lijepa li si“ i u zemlji bečkih manira opet proglašeni najsjajnijim navijačima, koji su se najviše iskazali u privrženosti nacionalnoj ideji i domovini? Inozemni izbornici i igrači, novinari i navijači priznavali su da nam zavide na tom naboju. Upravo se na njemu temelji fenomen dosega male Hrvatske u konkurenciji svekolikih sila.
Pjesma “Lijepa li si“ glazbeno najzornije uokviruje taj ponos i vjeru u Lijepu našu (reprezentaciju), te bi bila istovrsno emotivno pjevana da ju je potpisao bilo koji drugi autor.

inače ovo poviše je napiso Mateoni iz sportskih. po meni je on naš možda i najbolji 'nogometni novinar'

Prošlu sezonu neće pamtiti po dobrom, ozljede su ga često udaljavale s travnjaka, to je bio i jedan od razloga zašto ga izbornik Slaven Bilić nije pozvao na EP. Boško Balaban je u ove pripreme ušao maksimalno motiviran.

Moram izbjeći ozljede
- Moram se dobro pripremiti kako bi me ozljede zaobišle. Lani sam nešto malo trenirao s Bruggeom, došao sam u Dinamo kad su pripreme već bile obavljene i logično je da su mi mišići otkazivali. Nema gorega za sportaša nego kad ga ozljeda izbaci iz ritma - kaže Balaban.

Teško ste podnijeli što vas Bilić nije pozvao.
- Nije mi bilo lako. Bio sam u krugu te momčadi dvije godine, prošao sam kvalifikacije i odjednom sam izbrisan. Imali su i drugi igrači problema s ozljedama, pa su otišli na EP. Ali, izbornik je tako odlučio i morao sam to prihvatiti. Iako sam i sad uvjeren, nakon EP-a, da je bilo mjesta za mene. Čast svima, ali morao sam biti tamo!
Ipak, kao navijač ste odlazili na naše utakmice.

- Bio sam na dvobojima s Austrijom, Njemačkom i Turskom. To su moji dečki, vezan sam uz njih, strastveno sam navijao. Nisam od onih koji drže figu u džepu. I teško mi je bilo nakon Turske, takav emotivni šok nikad nisam doživio, baš nikad. Strašno...

Nadate li se izbornikovu pozivu za dolazeće kvalifikacije za SP?
- Ne razmišljam o tomu. Sad mi je najvažniji Dinamo, reprezentacija je u drugom planu.
Kakav će biti Dinamo bez Luke Modrića?

Uefina liga prvi cilj
- Vidjet ćemo. Luka bi nedostajao i najboljim momčadima na svijetu, kamoli ne nama. Teško je sad nešto govoriti, još nismo odigrali nijednu utakmicu. Istina, odlično treniramo, ali ne može se na osnovi toga donositi mišljenje o kakvoći momčadi i igre. Sad možemo tek reći tko najbolje diže utege, tko je najbrži, tko je najizdržljiviji, najbolji u sklekovima...
Može li se dohvatiti Liga prvaka?

- Zašto ne? Vidjeli smo i na EP-u da ne igra papir, nego igrači na terenu, ne pobjeđuju uvijek favoriti. Kad bi nas samo malo ždrijeb napokon pomazio, da ne dobijemo one najjače u trećem pretkolu. Red je da se i nama nešto vrati. Lani smo bili blizu, čak vjerujem da ćemo ove godine uspjeti! Ne uđemo li u Ligu prvaka, Uefina liga je imperativ. Moramo ponoviti barem lanjski rezultat - zaključio je Balaban.