Prije dvi godine ujak Tomislav nabavio je Levinu svu Dinamovu opremu, ali on je to ljutito bacio u ćošak i tražio Hajdukov dres. Sada je sve u znaku Hajduka i hrvatske reprezentacije – dresovi, školska torba, lopta, privjesak... - Ja sam Hrvat i hajdukovac. Ja ću igrat za Hrvatsku. Imam i putovnicu, kaže Levin

Piše PETAR MILOŠ / Snimio TOMISLAV MARIĆ

Levin Jurič rođen je prije šest i pol godina u Zürichu od oca Petra iz Kenije i majke Lucijane Jurič iz Tomislav Grada.

I svako ljeto provodi u Tomislav Gradu, pa se znatiželjni Duvnjaci raspituju čiji je taj mali, simpatični crni dječarac koji govori hrvatski i tako se veselo igra s domaćim vršnjacima. Pa saznah da je to unuk moga dobrog poznanika Ivana, po nadimku Mrve, i njegove Ruže, koja je ovih dana otišla u Švicarsku da unuka Levina dovede u Duvno.

- Nazvala me ćer Lucijana i veli da ne more uskoro doć radi posla, a Levin navalio u Duvno. Sve kopa nogam ispod sebe i plače - kaže Lucijana.

- Onda moj Mrva veli da odem po njega. Baš smo ga se bili poželili. Ruža još priča da njoj i Mrvi nije baš bilo svejedno kad su čuli da im kćerka živi s crncem, ali čim se Levin rodio, nestale su sve predrasude i bojazni što će tko kazati.

- Pa nije Isus došo na svit iskupit samo nas bile, nego sve ljude na svitu. Ja sad ne mogu ni zamislit drukčijeg unuka od moga Levina. I svak ga voli, dica, susjedi, malo i veliko. I tamo u Švicarskoj i kod nas. Njega je snimilo od godinu dana u novine da reklamira dičiju hranu za Migros. Ima ga i na velikim plakatim u Švicarskoj, pa se svi Duvnjaci tamo njim ponose.

A prije dvi godine vidili ga na igralištu kako dobro igra lopte, pa ga odma uzeli u klub da trenira. Tada je ujak Tomislav nabavio Levinu svu Dinamovu opremu, ali on je to ljutito bacio u ćošak i tražio Hajdukov dres. Sada je sve u znaku Hajduka i hrvatske reprezentacije – dresovi, školska torba, lopta, privjesak... Najviše mu se dopadaju Srna i Eduardo.

- Ja sam Hrvat i hajdukovac - kaže Levin.

- Ja ću igrat za Hrvatsku. Imam i putovnicu.

Levin je u Tomislav Gradu našao mnogo prijatelja, među kojima posebno ističe Ivana i Tomija koji su ga i nagovorili da navija za Hajduk. Bezbrižni i razigrani odmori u Duvnu stvorili su kod njega neobičnu ljubav prema ovom kraju.

Tako nam Ruža ispriča jednu anegdotu koja kaže da je Levin svaku prepirku s vršnjacima u vrtiću završavao riječima: “Ich habe Duvno” (“Ja imam Duvno”). Ili: “Du hast kein Duvno“ (“Ti nemaš Duvno”), tako da su neka djeca tražila od roditelja da im nabave Duvno.

Pa kad su došli kod odgojiteljice raspitati se što je Duvno, ona je odgovor morala potražiti kod Lucijane, koja je kazala da je to njezino rodno mjesto gdje Levin provodi odmor.

Znatiželjni Duvnjaci komentiraju da se Levin sav “bacio na ćaću”. Od majke Lucije naslijedio je samo kovrčavu kosu, dodaje duhovito jedan Lucijin poznanik.