Nisam čitao ničije komentare poslije utakmice sa Norveškom jučer, nego sam samo sjeo i pisao. Zato se unaprijed ispričavam ako pričam o nečemu što je već netko drugi uočio.
Ne znam kakve su Irska i Italija, ali pretpostavljam da je Španjolska bolja ekipa od nas.
Mi smo, ako je suditi po utakmici sa Norveškom, ili po svakoj ozbiljnoj utakmici unazad par godina osim one prve utakmice sa Turskom gdje smo ih dobili 3:0, loši.
Nadu za prolazak skupine vidim u sreći ili u tome što Irska i Italija ne igraju ništa bolje od nas (ne znam, nisam ih gledao, možda igraju lošije od nas).
Analiza greški pojedinaca:
Pletikosa: -
Vida: Čini mi se da nije psihološki spreman jer mislim da onakve tehničke greške kao što je loše štopavanje, loša kontrola lopte, kriva procjena leta lopte nisu plod slabije tehničke kvalitete (čovjek je ipak reprezentativac!). Sa druge strane, možda se zbilja radi o tehničkim nedostacima, ne znam, ne pratim dovoljno dobro igrača da bi sa sigurnošću mogao reći o čemu se radi. Onu ruku prilikom klizećeg starta pri početku utakmice bi neki drugi sudac protumačio kao jedanaesterac, premda sam istog dojma kao i ovaj jučerašnji sudac, da je bilo nenamjerno i/ili napucano. Svakako, popraviti ubuduće malo tu tehniku klizećeg starta.
Šimunić i Schildenfeld: Čini mi se da nisu fizički spremni jer su kasnili u gotovo svakom duelu. Tehnički dobri, za centarhalfa iznadprosječno, ali kada nas protivnik stisne malo jače, kao jučer Norveška, fizička nespremnost izbija kao kritičan problem.
Strinić: Treba se nuditi, otvarati, tražiti loptu, što je Vida ipak radio, ovako je samo smetalo. Čini mi se da je problem psihološke prirode (kronični nedostatak samopouzdanja, kronični zato jer je uvijek takav kad sam ga gledao), a možda čovjek jednostavno ne zna nogometne osnove. Treba znati kako se otvoriti, kada utrčati, gdje utrčati... Jednostavno premalo kretanja u fazi napada. U fazi obrane ne može bez kiksa, čemu hvatanje rukama ili hvatanje za dres protivničkog igrača?
Srna: Kapetan bi trebao biti primjer što se tiče ponašanja na terenu. Srna ne da se ponaša kao Sergio Busquets, nego je Busquets mala beba za Srnu, a Srna je još i kapetan! Busquets ponekad padne pa se previja, obično kada je protivnik doista nešto oštriji, ali Srna... Pa on pada i previja se prilikom svakog DODIRA sa protivnikom... Nije to nešto novo, ali je meni jednako odvratno za gledati kao i svaki prošli put. Kada može utjecati na suigrače kada neprestano ili se svađa sa sucima (nisam siguran da je to pametno) ili se svađa sa Riiseom? I onda fali Niko Kovač? Pa normalno kada je kapetanska traka na krivom ramenu. Po meni, jedino Olić može biti kapetan, o njemu nešto kasnije. Igrački, bez posebnih zamjerki, ali nije se jednom dogodilo da je lopta u Rakitića ili Dujmovića, a da oba krila, oba napadača i drugi half stoje u mjestu i ne otvaraju se, ne traže loptu, ne traže igru.
Rakitić: Spor, trom, nikakav. Kao da je nezagrijan ušao u utakmicu, lopte prema naprijed uglavnom neprecizne ili, češće, presječene. Dosta neforsiranih grešaka. Opet, nije samo njegova zamjerka, nego i ostalih suigrača u fazi napada. Ne može Rakitić, ili bilo tko drugi, sam protiv protivničke obrane od 8 igrača.
Dujmović: Nešto žustriji od Rakitića, ali sve skupa ta faza napada djeluje ne samo neuigrano, već beskrvno.
Perišić: Također više pametnoga kretanja ne bi škodilo, imao jednu dobru povratnu koju je Jelavić promašio, može bolje. Da bi mogao napisati nešto o tehničko-taktičkim greškama krila u fazi napada, ta krila ili napadači moraju nešto i napraviti u 45 ili 90 minuta.
Mandžukić: On je, hajde, kao Sergio Busquets, koji put padne kao balerina, koji put stvarno dobije po nogama (onaj tamnoputi nije štedio naše), sve u svemu nije toliko grez kao Srna. Više se koncentrirati na sebe i svoju igru, a manje na suca.
Jelavić: Opet jedan igrač koji čini mi se nije baš psihološki dobro pripremljen. Ako je činjenica da zabija golove i dobro igra u Evertonu (ne znam, nisam ga nijednom gledao), zašto je onda jučer izgledao kao centarfor Vala iz Kaštel Starog? Take it easy, big fella. Nitko ti neće zamjeriti ako ne zabiješ svaku utakmicu. Samo igraj svoju igru. Istina, ni suigrači ga nisu baš hranili upotrebljivim loptama, prvo poluvrijeme je bilo tako beskrvno da mi se činilo da Drago Ćosić komentira na tabletama za spavanje.
Zamjene:
Pranjić: Desna noga je samo za popeti se u autobus? Umjesto da doda kratku desnom nogom prvome do sebe, lijevom odigrao slabu paralelu koju je presjekao čini mi se Huseklep (ne znam kako se piše) i izašao sam pred Pletikosu. Naprijed se nudio više nego Strinić (mislim da bi se i ja nudio više od Strinića tako da to nije neki plus), a natrag truba kao i uvijek.
Kranjčar: Vidi se da zna, a pitanje je, kao i uvijek, koliko može?
Eduardo: Vidi pod Kranjčar, svakako upotrebljiv.
Olić: Po meni naša najveća faca, najveći frajer. Ako bude zdrav nadam se da će igrati. U prvoj. Pa neka promaši mrtvu šansu, neka promaši i penal u finalu, ali on će se u šansi i naći, a hoće zato jer trči, traži loptu, traži igru, i u 30 i nekoj igra presing na cijelu protivničku obranu. Kapetanski.
Nije igrao:
Modrić: Zna se da može, po meni i hoće, nešto i zna, a zna li dovoljno?
Izbornik:
Momčadi je teško uigrati osim ako nisu već uigrane kao Španjolska. U tome je njihova najveća prednost, lako je stvarati igru kada automatizmi već postoje. Nije lako kada dođu igrači koji ili nikada nisu igrali zajedno ili igraju zajedno pet puta godišnje, kao što je slučaj u našoj reprezentaciji. Ali to je tako kad imamo katastrofa ligu (još jednom: Hvala HNS!). Reprezentacija koju vodi Bilić je bila najbolja prvu godinu-dvije kada su svi igrači bili više-manje povezani jer ih je uigrao (uigrali su ih i u Dinamu) i doveo iz mlade reprezentacije (Modrić-Ćorluka-Eduardo+Kranjčar sa kojim su igrali u mlađim uzrastima Dinama), a od starih igrača je ostavio kičmu (braća Kovač, Šimunić, Srna, Rapajić), i doveo još par kvalitetnih igrača (Petrić i Rakitić iz Švicarske, pa i Pranjić), ali kasnije se to sve nažalost razvodnilo, ne zna se, igrački, ni tko pije ni tko plaća na terenu, a nije ni čudno kada nam se kapetan onako ponaša na terenu. Što je Bilićev problem? Jeli ne zna ili ne može ili je ovo maksimum? Ne znam, ali ne bi mu volio biti u koži. Možda mi i pobijedimo Irsku, možda mi i prođemo skupinu, možda se naša igra poboljša. Možda su naši protivnici lošiji od nas. Ali, bome, znam što bi rekao nekim igračima koji misle da su zvijezde. Možda im ne bih ništa ni rekao, samo bi ih izbacio iz momčadi ili iz reprezentacije, pa neka se misle.
Ključni naš igrač je, po meni, Olić. On je detonator.
Sretno!
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda