tribilium je napisao/la:
Nije to pitanje, pitanje je isto kao kod Ćire 98, oće li igrati prosinečki - boban - asanović ili neće.
Ako neće, koji od njih neće i šta s tim gubimo, a šta dobivamo s onim koji ulazi umjesto ovoga.
Vidi cijeli citat
Nije to baš isto pitanje.
Kao prvo - i Boban i Asanović su imali fizičku moć da nokautiraju svakog protivničkog centralnog - bilo zapaljenim laktom ili mai gerijem iz zasjede.
Robi je bio umjetnik - nikad defanzivac - ali je bio fizički impresivniji od Modrića pa i današnjeg Matea, npr. U smislu da se mogao hrvat s nekim - ne u smislu da je pušio dvije kutije dnevno.

U ovoj današnjoj konstelaciji je jasno tko bi izvisio iz čisto obrambenih razloga - Kovačić. Što zbog mladosti/neiskustva - što zbog nekonzistentnosti tijekom sezone. Svaka čast za zadnju tekmu s Laziom - guštao sam u njegovim majstorijama - ali jedna lasta ne čini proljeće. Posebno ako se proljeće odvija u Brazilu.
Mislim, možemo mi igrati i sa sva četiri centralna. Rakitić/Modrić/Mateo und Teenage Woolf koji im pokriva leđa i glumi mantinelu. S njima trojicom s loptom odnosno u trokutu - mogu nam staviti soli na rep - a za Olića naprijed će to biti kao višecijevni raketni bacač frizbija - ovaj lopti. Samo hebiga - onda moraš igrati obranu 3 sa visokim, ali sporim stoperima. Uz to bez poduplanih bokova protiv BRAZILA - smrt!
Što se tiče ove situacije s Ademijem... Pa mislim, nama je Štimac đubrivoje igrao za reprezentaciju. Ali mislim da čak ni prof. Neznalica nije bio ovako uncool kao Ademi. Kakvo je to kmečavo ponašanje kao da ima 8 godina i nije dobio igračku iz izloga!?
Mogao je sačekati kraj SP-a pa reć da ide igrat za Makedoniju - ispao bi puno veća faca (dal. čunka). Osim naravno ako upadnemo u polufinale ovakvi kakvi jesmo ili čak osvojimo. Onda nikoga neće bolit dupe za njegovu reprezentativnu karijeru - nešto otprilike kao i sada.
E i da - moj izbor za lijevog beka ide ovako 1. Čarli (ta ideja bojim se neće proć kod Nike pa bulaznim bezveze), pa Strinić, pa Milić, pa Pranjić. Samozatajni dalmatinski plavušan je kršan momak i dobar defanzivac dok se perolako lijevo krilo Pranja ne može u obrani na beku hrvat ni s Mickey Mouseom, a kamoli s Alvesom koji bi ga tukao svaki dan i preuzimao mu novac za marendu da su išli zajedno u školu.
Samo je klincima dopušteno/oprošteno fantazirati o SP-u kao nekakvoj oniričkoj fantaziji vještine i elegancije ozrcaljenoj iz kakve Nike reklamice. Mi ostali znamo da je SP uglavnom fanatizam - krv, znoj i suze i rovanje, čak i prljavost/prgavost ako treba te puzanje kroz blato s mučenički izborenim pobjedama i remijima. Sve je dopušteno u ratu i ljubavi. A SP je otjelovljenje obje te stvari - posebno u svetoj zemlji Brazilu, zato...

Sad me trenutno kopka koliko će Luka biti izmožden nakon finala LP. I možemo li se pojaviti na SP-u u fizičkoj spremi dostatnoj da igramo suludi pressing ala Atletico oliti Fly like a butterfly, sting like a bee? To je jedina stvar koju vidim s kojom bi mogli sistemski iznenaditi sve protivnike u grupi. Kad nadtrčiš ili pariraš trkom Latinosima - odmah se počne ispoljavati njihova inferiornost u konstituciji. Moramo nekako sakriti tromost naših stopera i deficitarnost na krilnim pozicijama. Kad naganjaš protivnika po terenu nema baš vremena razmišljati o tvojim slabostima. Kako rekoh - Atletico recept.
P.S. Sean Lynch is my man!

[uredio Dropshotski - 18. svibnja 2014. u 00:39]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...