Kada sam u nedjelju popodne, nekoliko minuta prije šest, došao u hotel “As” na Kraljevcu, vjerovao sam da se po Niki Kovaču mogu ravnati satovi. Ali, vraga, ni Nijemci više nisu savršeni, izbornik je, vjerovali ili ne, zakasnio. Istina, samo jednu minutu, i zbog zakašnjenja se ispričavao deset minuta. Nijemci kažu - Kinderstube...

Niko Kovač nije svadljiv ni incidentni tip. Iako su ga treneri nemilosrdno razvaljivali zbog taktičkih deformacija na utakmicama s Meksikom i Maltom, makar su mediji posezali za mišljenjima i stručnjaka i laika da bi ga ocrnili, makar su ga i vlastiti igrači optuživali da je diktator i da ih je držao u konclogoru, njegov pomirljivi ton će vas brzo razoružati. No, iako nikoga nije šibom lupio po prstima, stekao sam dojam da je u defenzivi. Nije sasvim siguran u ono što drži u ruci, jer, ključni igrači nisu u top formi, a meč s Bugarima u Sofiji je označio ključnom utakmicom.

Međutim, Niko Kovač ima viziju, orijentirao se na mlade igrače. Oduševljen je Kramarićem, ali nije sasvim siguran je li baš on “malj” kojim će udariti Bugare po čelu. S najvećom pozornošću prati školovanje Tina Jedvaja u Leverkusenu, vidio je potencijal Marka Leškovića, kune se u Marcela Brozovića. Međutim, u Sofiji će, ipak, u prednosti biti stariji igrači, tako da će biti malo promjena u odnosu na zadnju utakmicu na SP-u. Novi golman, Strinić se vraća na poziciju lijevog beka i glavna dvojba su Mateo Kovačić ili Andrej Kramarić...

Ne može se riješiti Svjetskog prvenstva, zbog kojega su ga također razapinjali. Da nešto nije u redu u svlačionici, shvatili smo kad je rekao:

“Informacije cure iz svlačionice, jer, petnaest minuta nakon što ću izdiktirati sastav za utakmicu, formacija se već vrti na svim hrvatskim portalima. Svlačionica mi je puna insajdera. Zatim, govori se o ‘konclogoru’ u Brazilu, a po naputku Fife nisam smio puštati novinare u kamp i zato smo se sastajali na ‘ugibalištu’ gradskog autobusa, kako vi kažete. A kad smo već kod strogosti režima, ja sam igračima dnevno otimao četiri sata. Istina, dizanje je bilo u 8 ujutro, zatim bi dali krv i doručkovali. Na tri obroka smo dnevno trošiti sat i pol, toliko je trajao trening plus test krvi. Je li četiri sata dnevnih obveza konclogor i diktatura?”

I dalje je opsjednut Nijemcima, vrlo često će citirati Joachima Löwa. Osim što će reći da su Nijemci na SP-u trčali 10 kilometara više po utakmici od nas i da se uz naš smisao za improvizaciju, trebamo ugledati na njihov pristup, odlazi u Sofiju uz njemačku inačicu - sreća prati hrabre. Nijemci kažu - sreća prati marljive! Međutim, sreća je vreća puna rupa...

I za Niku Kovača je nova generacija nogometaša nepoznanica.

- U moje vrijeme kartali smo i beskonačno razgovarali o nogometu. Danas igrači uopće ne razgovaraju, svi su na Facebooku, Instagramu, Twiteru. Nabiju slušalice na uha i zaključavaju se u svoj svijet...

Naši heroji, kojima mediji idu na živce, koji će podići slušalicu samo ako ih nazove njihov agent, koji svoje emocije izražavaju putem interneta, od njih očekujemo da će podići stanje nacije. Već u petak u Sofiji!