Posljednji službeni nastup u svojoj igračkoj karijeri Dražen Ladić zabilježio je 28. svibnja 2000. odigravši simboličnih 10 minuta (10 godina u reprezentaciji) u prijateljskoj utakmici hrvatske reprezentacije s Francuskom u Zagrebu. Na leđima mu je bio broj nastupa za Hrvatsku, 59.

Ima je i boban...

Zajednicki nazivnik u obje vrste je Šuker.
Hvala ti Davore čelniče UEFE, što bi Bugari, Rumunji skupa s Dancima i Švedima dali za takvu jednu ljudsku veličinu.

malo citam postove o usporedbi repki... danasnja ekipa i vatreni.

ako bi morao ukratko, vatreni su bili tehnicki jaci. pogotovo obrana. stimac, iako ga mnogi danas nevole, je bio strasan igrac. miran, jak na lopti, boss. jarni.. itd. 
kod vatrenih sam uvijek znao da su u stanju pobjediti svakoga, top ekipe pogotovo. 
bili su u stanju sakriti svakome loptu, totalno ugusiti igru na pozitivan nacin. i vrebati svoju priliku koju je suker onda vecinom iskorisiti.. jeben recept protiv ekipa koje zele igrati nogomet, a to su top ekipe..

ovi decki danas imaju tu prednost da mogu male repke rjesiti bez previse panike. brzi su, igra se direktno na gol, sa vise igraca se napada.. ali protiv velikih se neponasaju kao vatreni, iako po mom misljenu ukupno gledano kadar igra po boljim klubovima.
suker boban i ekipa su znali da ih se svi boje(ne tipa da se drhti od njih, ali su bili svjesni da nitko nezeli girati protiv njih).
ovi nasi danas isto imaju kvalitetu, ali nesto fali. mozda je do igraca, mozda bi trebali vise traziti posjed kao pravi vatreni, jer realno mozemo parirati svima na sredini terena, i ovi decki imaju kvalitetu smiriti igru, biti strpljivi, graditi se..fizicki mocna ekipa, ali ipak i tehnicki potkovana.

mozda je problem sto igraci nemaju tu glad za pobjedama koju su vatreni imali protiv velikih, a mozda je samo u izborniku problem.
za velike stvari moras imati iskustvo, znanje, malo srece i velika muda. 
imamo potencijal sigurno, ali dali cemo ikada izvuci maksimum je pitanje. mozda je maksimum 98 bilo trece mjesto, mozda nije, to nitko nemoze reci.
ali da decki koji danas oblace sveti dres mogu i moraju  bolje to vidi corava baba iz aviona.

Boban je sam sebi organizirao u Zagrebu revijalnu oproštajnu utakmicu od nogometa 2002g, na istoj sam osobno bio. Od dresa reprezentacije oprostio se 3 godine prije u prijateljskom susretu protiv Francuske u Parizu. Eto imamo da je i Ladić je odigrao 10 minuta i dobio oproštaj.. Gdje su ostali, ne sjećam se da ih je nešto bilo. Recimo Šuker, kao prvi strijelac svih vremena nije imao opraštajnu utakmicu, posljednje minute odigrao je na SP u Japanu i Koreji. Tako da ne možemo reći da nam posljednjih godina igrači odlaze bez oproštajnih utakmica kada takve utakmice kod nas nažalost nisu običaj nego tek iznimke..

 

Ja mislim dosta tu ima da su po boljim klubovima jer do 96/97 nisi mogo imati stranaca koliko hoces ko danas.  A i onda je proteklo nekoliko godina dok su se klubovi navikli.  Sad Chelsea kupi Delaca  kao jednog od 300 potencijala i nikad ne odigra tekmu za njih nego se potuca od Vojvodine do BiH.