čudno kak se nitko nije sjetio Dražena Ladića...

iskreno, boli me ona stvar, totalno sam ohladio na ovo!
abnormalne situacije, nema se smisla živcirati, čak niti razmišljati o tome, a kamoli pratiti. totalno mi se zgadilo sve oko našeg reprezentativnog nogometa, mislim da to više neću ni pratiti.

čaćić izbornik reprezentacije

Sve izgubili dabogda đubrad jedna smrdljiva, ajmo Bugari, ajmo Maltežani, nikad jaču podršku nećete imati.

Hoćete li vi ostati na ovoj poziciji?

"Naravno, sad je rezultat najbitniji, a ne ostavke Izvršnog odbora".

Strašno kakva sprdnja. Ne smjenjuju se više treneri u Dinamu pa se navika morao prebacit na reprezentaciju. Smijao bi se da mogu, ali ovo je prežalosno.

Jedva čekam izjavu braće Kovač za kojih mjesec dva, kako su ih igrači i Šuker sabotirali, bla bla.

I ode naša reprezentacija u ponor.
Šteta,bilo je lipo dok je trajalo.
A ništa na ovom svitu ne traje vječno.

Hvala Ti Bože na ovih 20 i nešto godina u kojima smo mogli uživat,slavit,tugovat,ljutit se,gubit živce i bit ponosni na našu reprezentaciju.

Počelo je '90. sa onom povijesnom utakmicom protiv SAD-a na maksimiru. Ne sićam se te utakmice. Zapravo,ne sićam se jesam li je uopće gleda. Bilo je to davno.

Ali zato znam da sam gleda kako pobjeđujemo talijane u Napulju '94. I tada je krenila priča o vatrenima.Nizale su se pobjede i povijesne utakmice. Šukerov lob dancima,nesretan poraz protiv njemačke u četvrtfinalu EP-a (uz pomoć sudaca njemcima).

Mučili smo se u kvalifikacijama za sp '98 ali na kraju smo se ipak kvalificirali. Ne virujem da su i najveći optimisti očekivali ono šta će reprezentacija napravit u francuskoj.

Prva protiv jamajke,pa mučenje sa japancima i poraz od argentine u skupini. U osmini finala čvrsti rumunji. Četvrtfinale...joooooj....kad se sjetim,suza krenee.....onako rasturit jednu Njemačku!!!!
Polufinale. Poveli smo!!!! I još dok se slavilo,francuzi izjednačili.poslije i poveli i prošli dalje. Nije bilo moguće opisat razočaranje i tugu.
Nekako smo se oporavili i uzeli broncu. I onda onaj doček. NEKA PATI KOGA SMETA HRVATSKA JE PRVAK SVIJETA!!!!

U kvalifikacijama za euro opet mučenje. Teške i emocijama nabijene utakmice protiv srba. U Beogradu nestanak struje(slučajan ili namjeran?) spašava srbe,a u Zagrebu sudac. Protiv Irske u Zagrebu gol u zadnjim sekundama za pobjedu. Nije bilo dovoljno, pa smo propustili euro.

Počela je smjena generacija.Boban,Šuker,Jarni,Bokšić,Asanović,Štimac,Bilić,Prosinečki,braća Kovač.........Jedan po jedan,opraštali su se od reprezentacije i ostali zapisani kao igračke veličine. Kamo sreće da su i u nekim drugim stvarima bili veliki......

Poslije smo se redovito uspijevali kvalificirat na velika natjecanja,ali nismo mogli ponovit uspjeh zlatne generacije.
U Japanu na SP-u 2002. ludilo protiv talijana i razočaranje protiv Meksika i Ekvadora.
U Portugalu na EP-u 2004. teška skupina,objektivno i nismo mogli puno.
U Njemačkoj na SP-u 2006. kiks protiv Australije i opet nismo prošli skupinu.

I onda na mjesto izbornika dolazi Bilić. Moja prva reakcija je bila: Ma jesu li oni normalni,di će Bilić bit izbornik? Pa on nema nikakvog iskustva! Kako sam se samo prevario! Istina je da je on znao pogriješit,ali je reprezentacija pod njegovim vodstvom napravila dosta dobrih stvari.

U kvalifikacijama za EP 2008. u Austriji i Švicarskoj smo zablistali protiv Engleske i pobijedili ih u obje utakmice. Na EP-u prolazimo skupinu  sa 3 pobjede i maksimalnih 9 bodova.
I onda ono četvrtfinale protiv Turske........
Povedemo u produžetku,nastala ludnica! I turci izjednače. Naši igrači još u šoku,slabo pucaju penale i Turska ide dalje. To je poraz od kojeg se nikad nismo oporavili.

Ždrijeb je ponovo spojio nas i engleze u kvalifikacijama za SP u JAR-u. Englezi željni osvete,nesreće s ozljedama i neke loše bilićeve taktičke odluke su nas koštale plasmana na SP. Bilo je dosta kritika na Bilića sa svih strana,ali u savezu su mu dali povjerenje. I nisu pogriješili.
Doduše na EP-u 2012. u teškoj skupini sa budućim finalistima Španjolskom i Italijom nismo prošli dalje,ali teško da se može nešto zamjerit Biliću. Nakon EP-a Bilić odlazi.

I na opće razočaranje i ljutnju Štimac postaje izbornik. Svima koji prate nogomet bilo je jasno da je to početak kraja. Pod štimčevim vodstvom reprezentacija je igrala najlošiji nogomet otkad postoji i samo zahvaljujući lakoj skupini uspijevamo izborit dodatne kvalifikacije.

Izbornik postaje Kovač. Ono šta je sve nas zanimalo je da li će Kovač radit za mamića ili u interesu hr nogometa. Brzo smo dobili odgovor na to pitanje. Pozivanje Sammira,Pivarića,Čopa,nekorektan odnos prema Eduardu i još neke stvari su dale odgovor na pitanje za čije interese Kovač radi. Na Sp-u u Brazilu opet nismo prošli skupinu uz solidnu igru protiv Brazila(koji je imao i pomoć suca),pobjeda protiv raštimanog Kameruna i blamaža protiv Meksika(3 gola smo primili u nekih desetak minuta).

Ono razočaranje i ljutnja koji su bili prisutni kod imenovanja Štimca u međuvremenu prerastaju u pravi rat između HNS-a i navijača. Atmosfera u i oko reprezentacije sve je lošija. Može se reć da je reprezentacija u komi otkad je doša Štimac.  I sad je preminula. Kraj.

Jedan dio mene se još nada da će mafijaši u zatvor i da će doć do čišćenja u našem nogometu. I reprezentacija će opet bit naša. I purgeri će opet imat svoj Dinamo. Imat ćemo prave derbije. Eh, lipo je nadat se. Svjestan sam ja da će se bit teško riješit mafijaša,kad se u nogometu vrti tolika lova.

Daj Bože jednu pravosudnu oluju,da se riješimo mafijaša! Amen. 

najjači mi je taj dio sa Jozakom kao sa svima je Jozak imao dobru komunikaciju osim sa Kovačem

 

pa tko si ti Romeo Jozak??? kaj ti imaš upoće trebaš kvalitetnu komunikaciju sa izbornikom A selekcije?