Kako god, novi izbornik će od strane javnosti biti dočekan na nož od starta, možda čak i više nego Štimac. Jer kod izbora Štimca je veliki dio nacije bio ogorčen, no bilo je onih koji su nade polagali u njegovu igračku karizmu, u to što je bio posvađan s Mamićem, u one naizgled pametne stvari koje je laprdao Mili Horvat u emisijama Lige Prvaka. Kad je došao kraj njegovog mandata misilo se da ne može gore tko god da dođe i zavladalo je opće oduševljenje izborom Kovača.
Vjerovalo se u njega, spasitelj, ujedinit će naciju. Kapetan, lavlje srce, germanski mentalitet, odlični rezultati dotad s mladom repkom. Pa izbacivanje Islanda, pružen dobar otpor Brazilu, rasturanje Kamerunaca posvađanih samih sa sobom i šansa za drugi krug SP-a protiv Meksika. I onda ta utakica s Meksikom koja mu je donijela prve žešće protivnike i ostala mu uteg do dana današnjeg. Otad se svaki njegov potez pažljivo promatra, a kad se to pažljivije radi otkriju se mnogi nedostaci koji su dotad bili prikriveni kockastom euforjom.
Sada, kada je i Kovač dobio pedalu, jedna stvar je jasna. Hrvatska je od 2012. pa do 2015. posijala tri godine nevjerojatno talentirane generacije. Nakon dvije pljuske servirane HNS-ovim izborom na klupi reprezentacije, kako biti optimist? Kada je jedan takav igrački karakter kao Kovač uspio upasti u Mamićevu močvaru, kako će stanje pobošljati ovi većim dijelom beskičmenjaci koji su kandidati za izbornika? Opravdano se puše i na hladno jer je sada valjda i nojevima jasno tko je glavni. Dobro, njima možda treba i treći poslušnik u nizu, ali većini je jasno u kom grmu leži zec. Ostaje nam nadati se da će u HNS-u osigurati dovoljnu količinu alkohola za Kranjčara i vratiti ga, jer i pod gasom je kvalitetniji od ostatka društva, inače nam se loše piše narednih godina...
[uredio el_pistolero - 10. rujna 2015. u 14:13]