3-5-2 je dobro igrala brončana Hrvatska jer je imala žilave braniče koji su nedostatak brzine prljavošću i lukavstvom - odličnim postavljanjem rješavali. Ćorluka, Lovren i Vida - nedostaje im svakome nešto od gore navedenog + brzina. 

A tehničari u sredini su imali kako se ono kaže ''mesa'' - nije se tako lako prolazilo pored Bobana ili Asanovićevog lakta. Koga će to točno zaustaviti Kovačić - Badelj bi, ali ne stigne, Halilović pada kad jače zapuhne, Modrić se trudi i dobro igra obranu za tako sitnog čovjeka - ali rame uz rame ga otpuše svatko malo veće - čitaj prosječne mase. Na kraju Brozović ispada jedini kompletni igrač sredine koji u potpunosti odgovara zahtjevima. Agresivan u obrani, fizička prisutnost, trka, ubacuje se u napad i realna je prijatenja po gol.

Sva sreća da Izraelci nisu neka kvaliteta, a i takvi su nam radili frku paniku svaki put kad su prešli centar. Panika u 16. Mali i vižljasti (Španjolci, Turci...) protivnici su nam oduvijek bili problem i kad igramo u uigranoj taktičkoj formaciji. A još kad protivnik malo ubrza loptu - nesmetano su nam ispred gola u tri dodavanja.

Nisam dugo vidio lošiju Modrićevu utakmicu. Jedini koji je pokazao klasu je Perišić - i izgledalo je opet da nam cijela igra ovisi o inspiraciji jednog igrača - ovaj put ili u posljednje vrijeme - to je Ivan. Ne znam je li se mali Halilović umislio stvarno da je Messi - ali nit ima Messijevu brzinu, niti fizičke sposobnosti zagraditi/sačuvati loptu. A on toliko mulja i zadržava tu loptu da mu je onda naravno uvijek otmu ili ne učini ništa s njom korisno. Čim se brže rješava lopte i misli i rješava stvari u trku - to izgleda bolje. Ali češće radi ono prvo nego ovo drugo.

Za Kovačića se već brinem - iako je još mlad - jer on kao da je na putu da postane nogometni Marin Čilić. Taj napravi jedan slalom po utakmici od kojeg ti srce stane i ako se iz toga ne izrodi gol - nemaš više nikakve koristi od njega - kao duh na terenu.

Netko je spominjao tandem Kalinić - Kramarić. To je stvarno puno bolje rješenje od ovog para svjetionika danas. Kalinić ima osjećaj za asistenciju bolji nego Mario, a Kramarić je tehnički puno bolji. Mandžukić sad izgleda kao dobra opcija za drugo poluvrijeme kad treba dodati na agresivnosti i pritisku na zadnju liniju protivnika - bilo da gubiš ili pobjeđuješ.

Jasno da je nebitna prijateljska - i jasno da su se igrači čuvali nakon onoga što se dogodilo sa Srnom, ali klasa je uvijek klasa i to se vidi na terenu. Stisnuo ti gas ili ne. Samo Perišić je pokazivao tu lakoću i snagu i konkretnost.

3-5-2 je nama zanimljiv i zbog nedostatka lijevog beka i zbog obilja kvalitetnih veznih igrača. Samo tromi su nam braniči i mekana nam je sredina. To se može pretvoriti u pravu katastrofu na prvenstvu protiv kvalitetnih protivnika.

Uglavnom, sve izgleda i miriši na klasičnu hrvatsku prezentaciju na velikim prvenstvima. Niz nebitnih prijateljskih/pripremnih pobjeda. Dolazak na prvenstvo s umjerenim optimizmom i pokojom bombastičnom izjavom ''možemo osvojiti'', ''ne bojimo se nikoga'', ''možemo se potući sa svima'', ''Španjolci nisu ono što su bili'', ''Turci nisu u onoj najjačoj skupini ekipa, ali poštujemo ih'' - i raznorazna varijante koje smo svi čuli X puta. Onda skupina - ''herojska'' bitka tragičnog završetka. Malo nesreće sa stativama i velika želja Turaka da se osvete za ''sramotu u Istanbulu'' - bla, bla. Kraj igre po skupinama - aurevoir France. Moralni pobjednici - bla-bla. Mediji će uvjeravati kako će sva Europa pričati o predivnoj igri, ali zlosretnoj sudbini brilijantne Hrvatske čak i dok budu trajale eliminacijske tekme s nekim drugim reprezentacijama. Moš'mislit... Haha Zaboli ih sve kolektivna pozadina za gubitnike.

Jedinu šansu ove generacije - naravno da ne vidim ni u treneru, ni u savezu, pa čak ni u pojedinačnoj kvaliteti igrača. Jedinu šansu im dajem ako se nastavi ovako loša atmosfera i opća apatija zbog znanih razloga s čime će reprezentacija biti ispraćena na Euro sa stavom mlakog ''samo nas nemojte baš osramotit, odigrajte te u skupini i mirno se raziđite svojim viletinama jer ionako nemate nikakve šanse za neki rezultat''. I onda tako bez očekivanja i potcjenjivački ih pustiti da odu na prvenstvo. Onda čekat eventualnu aktivaciju dobro poznatog ''regionalnog'' inata.

Ali i ta teorija je dobrano nategnuta jer ova skupina igrača ima dvojicu za nerezonsku kavgu i pičkaranje na oba kraja - Čarli i Mandžo, a u sredini dobrice i djecu cvijeća - Modrić-Rakitić-Kovačić-Badelj -sve finjaci i suptilni tehničari - čini ti se da i kad uklizavaju iz tog uklizavanja izlijeću jednorozi i duge - ''oprosti, sačekaj sekundu sa tim tvojim galopom da ti počinim jedan fini pristojni prekršajčić''. Smiješno je da je onaj netrener i objektivno prosječni igrač Niko Kovač palio i žario u toj hrvatskoj sredini samo tim muškim, čvrstim pristupom i upornošću. I kakve li ironije - upravo je najviše platio na klupi reprezentacije pokušavajući je posložiti bez njegovog pandana na terenu. Brozović može poslužiti, ali ne može sam. Sjećam se Meksika - pa oni su nas jednostavno prebili na terenu. Prebili i nisu dali disati. A mi trpili, trpili dok na kraju nismo pukli na potpuno krivi način - isključenjem - kako to obično i biva.

Zaboravite kako igraju u klubovima. Jednostavno - nekad se u sportu ne svodi stvar na sreću ili tehničko umijeće nego na čistu primordijalnu silu i agresivnost, a kad se to spoji s talentom onda se dobiju finalisti i osvajači kontinentalnih i svjetskih prvenstava - pa zvali se oni Nijemci, Španjolci, Francuzi ili pak Grci. Brončani su - sa svim svojim karakternim manama (najbolje utjelovljenim u predsjedniku HNSa) i vrlinama (Mario Stanić, npr) na kraju dana bili BANDA. Banditi koji su praktički na prevaru/ajde lukavstvo izbacili Rumunjsku i isprovocirali Nijemce da bi onda izvukli živu glavu protiv 10 ljutih Nijemaca i na kraju ih ponizili. Imali su obraza Blancu onako oduzet finale i drskosti i žilavosti ''ukrast'', po meni, superiornoj, ali razočaranoj Nizozemskoj broncu ispred nosa.

Ovako skupina je nešto približno imala donekle pod Bilićem, ali od tada su imali više predstava samo kao raspuštena banda. Ne znam ima li tu u toj skupini dobrih momaka sa željom dovoljno mesa i(li) šuga za tu primjenjenu agresivnost, drskost, onaj Atletico - nećeš-preko-mene-živa pristup. Čini mi se da ''treneri'' koji se smijenjuju na hrvatskoj klupi, a i dobar dio još uvijek iole zainteresirane javnosti zanemaruje taj temeljni ljudski faktor. Ne slažeš igrače na terenu kao predstavnike Barcelone, Real Madrida, Juventusa - kao na nekoj video igri. Na teren postavljaš karaktere, ličnosti koje moraju stvoriti homogenu, čvrstu, neslomljivu cjelinu.

Turnir je više sudar karaktera nego talenta i mlakonje (#antetomic) tu nemaju šanse osvojit ikada išta, sve je na igračima, a izbornici su marginalni faktor.

30-60% u posjedu lopte kad igraš doma protiv ekipe kao što je Izrael!? Pa takve stvari si ne bi trebali dopustiti samo iz osobnog principa - u utakmici za gajbu piva, a kamoli igrajući za reprezentaciju. Ali oni su ''iskontrolirali'' utakmicu, kao profesionalci su izbjegli ozljede i već je nebitna prijateljska zaboravljena. Isprika mnogih izmjena i lošeg vremena i terena je u džepu i nitko stvarno ne mari što ih je ekipa iz četvrtog jakosnog razreda maltretirala čitavo drugo poluvrijeme. Ali hoće - na turniru... Jer određene navike, stav i karakter (momčadi) se ne grade preko noći.

Zato Nijemci gaze od prve do zadnje minute bilo službena ili prijateljska, a mi smo vječiti moralni ''pobjednici''... 

citam komentar da je srna igrao odlicno...

352 je pokazao sve sto se znalo i prije. wingbeck mora biti odlican, perisic to je... srna nije.


sto se tice branica mislim dato moze izgledati dobro, vida i lovren su brzi(jenog zamjeniti malim jedvajem), carli je mozak, to moze biti sve ok. cak taj 352 moze biti stvarno uredu. taj meduprostornebi trebao biti problem kada se uigra ekipa. lovren i vida imaju navike u klubovima izaci jako visoko.


pozitivno: perisic je zvijer, ocito da njemu nesmeta sto mora jos vise trcati ako igramo 352.
              teoretski mogu igrati trenutno nasi najbolji igraci na terenu, i to na svojim pozicijama.
               uz drugaciji pristup, znaci vise posjeda ovaj sustav moze biti odlican i protiv jacih reprezentacija


negativno: to se zapravo zna.. sustav ima svoje mane. srna nemoze igrati poziciju na kojoj moras picit non stop
               gore   dole, biti prodoran, traziti centarsut, nekada i 1na1.. neide vise.
               mozda jos i veci hendikep je nedostatak sirine. mali jedvaj je opcija za jednog stopera.
             ali problem nastaje   ako nema corluke. obrani treba mozak. nisam siguran da to schifo moze.
             lijevi wingbeck... pojma nemam. prije nekog vremena bi rekao milic, pranjic(kao opcije).. pojma nemam.


nisam iznenaden. sve sto smo vidjelo se i prije znalo. taj sustav se treba uigrati da izgleda dobro. moze biti ok... ali sirine tu i nema. vrsaljko mora igrati, kramaric mora biti druga spica, raspored na terenu mora biti tocnije rasporeden. tu se mora znati tko sta radi, i u kojoj situaciji. rakitic bi trebao biti u rupi, modric otvarati, broz spajati to sve.

bojim se da bi to mogao biti los eksperiment. bojim se zbog izbora igraca vise nego zbog sustava. srna tu nema sta traziti. mm9 igra u odnosu na kalinica losije u reprezentaciji trenutno. kale kao da se bolje snalazi, kao da bolje suraduje sa suigracima. po meni bi u teoriji za prvih 11, ako neuzmem u obzir sirinu taj 352 zapravo bio idealan.

                    suba
             vida carli lovren
     vrsaljko modric broz perisic
                   raketa
             kale      krama

ono sto trubim jos od brazila je zatvorena varijanta 4231..
nemamo ocito desno krilo. cak nemamo ni opciju pravu lijevo..

                     suba
        srna carli stoper strina
                modric broz
      vrsaljko  raketa perisic
                    mm9                            ...mozda u ovakvoj formaciji najbolji odabir za napadaca zbog cenarsuteva

ako je taj 352 prvi pick, onda treba to igrati, igrati, i zvati prave igrace. sirina je bitna, raspored je bitan, i najbitnije je naci svakom igrac pravu zadacu, svi moraju tocno znati sta drugi radi. prostor iza leda krilima je ranjiv, drugacije se mora igrati taj sustav. s vise posjeda, koji ce ti kurac veznjak vise na terenu ako se stalno branis itd.. sto mi ionako nemozemo s takvim profilom igraca.

protiv madarske 90 minuta ponoviti, pa onda vidjeti dali to ima smisla.

Trenutno da.
Nije Mocinic zasluzio poziv.
Iz Rijeke jedino Tomasov a vjerujem da bi i zdravi Leskovic imao mjesta

U drugom dijelu dok se nisu "upoznali", mogli smo dva gola primiti.

Ali kad je Kova krenuo, krenuli su ostali. Steta sto je u losoj formi, on ima ono nesto, kakve driblinge i lopte zna podijeliti, samo nikako da taj svoj talent konacno pretoci u nesto opipljivo. Ovako, igra na mahove.

Malog Halila ko da drzi neka trema u reprezentaciji, trudi se on, trci, ali precesto gubi loptu i duele. U spanjolskoj to puno bolje izgleda.

Mandzukic vise igrac za prvog napadaca, klupa brate, covjek ne lici na igraca od prije par godina. Nijednu loptu nije stigao.

3-5-2 je dobro igrala brončana Hrvatska jer je imala žilave braniče koji su nedostatak brzine prljavošću i lukavstvom - odličnim postavljanjem rješavali. Ćorluka, Lovren i Vida - nedostaje im svakome nešto od gore navedenog + brzina. 

A tehničari u sredini su imali kako se ono kaže ''mesa'' - nije se tako lako prolazilo pored Bobana ili Asanovićevog lakta. Koga će to točno zaustaviti Kovačić - Badelj bi, ali ne stigne, Halilović pada kad jače zapuhne, Modrić se trudi i dobro igra obranu za tako sitnog čovjeka - ali rame uz rame ga otpuše svatko malo veće - čitaj prosječne mase. Na kraju Brozović ispada jedini kompletni igrač sredine koji u potpunosti odgovara zahtjevima. Agresivan u obrani, fizička prisutnost, trka, ubacuje se u napad i realna je prijatenja po gol.

Sva sreća da Izraelci nisu neka kvaliteta, a i takvi su nam radili frku paniku svaki put kad su prešli centar. Panika u 16. Mali i vižljasti (Španjolci, Turci...) protivnici su nam oduvijek bili problem i kad igramo u uigranoj taktičkoj formaciji. A još kad protivnik malo ubrza loptu - nesmetano su nam ispred gola u tri dodavanja.

Nisam dugo vidio lošiju Modrićevu utakmicu. Jedini koji je pokazao klasu je Perišić - i izgledalo je opet da nam cijela igra ovisi o inspiraciji jednog igrača - ovaj put ili u posljednje vrijeme - to je Ivan. Ne znam je li se mali Halilović umislio stvarno da je Messi - ali nit ima Messijevu brzinu, niti fizičke sposobnosti zagraditi/sačuvati loptu. A on toliko mulja i zadržava tu loptu da mu je onda naravno uvijek otmu ili ne učini ništa s njom korisno. Čim se brže rješava lopte i misli i rješava stvari u trku - to izgleda bolje. Ali češće radi ono prvo nego ovo drugo.

Za Kovačića se već brinem - iako je još mlad - jer on kao da je na putu da postane nogometni Marin Čilić. Taj napravi jedan slalom po utakmici od kojeg ti srce stane i ako se iz toga ne izrodi gol - nemaš više nikakve koristi od njega - kao duh na terenu.

Netko je spominjao tandem Kalinić - Kramarić. To je stvarno puno bolje rješenje od ovog para svjetionika danas. Kalinić ima osjećaj za asistenciju bolji nego Mario, a Kramarić je tehnički puno bolji. Mandžukić sad izgleda kao dobra opcija za drugo poluvrijeme kad treba dodati na agresivnosti i pritisku na zadnju liniju protivnika - bilo da gubiš ili pobjeđuješ.

Jasno da je nebitna prijateljska - i jasno da su se igrači čuvali nakon onoga što se dogodilo sa Srnom, ali klasa je uvijek klasa i to se vidi na terenu. Stisnuo ti gas ili ne. Samo Perišić je pokazivao tu lakoću i snagu i konkretnost.

3-5-2 je nama zanimljiv i zbog nedostatka lijevog beka i zbog obilja kvalitetnih veznih igrača. Samo tromi su nam braniči i mekana nam je sredina. To se može pretvoriti u pravu katastrofu na prvenstvu protiv kvalitetnih protivnika.

Uglavnom, sve izgleda i miriši na klasičnu hrvatsku prezentaciju na velikim prvenstvima. Niz nebitnih prijateljskih/pripremnih pobjeda. Dolazak na prvenstvo s umjerenim optimizmom i pokojom bombastičnom izjavom ''možemo osvojiti'', ''ne bojimo se nikoga'', ''možemo se potući sa svima'', ''Španjolci nisu ono što su bili'', ''Turci nisu u onoj najjačoj skupini ekipa, ali poštujemo ih'' - i raznorazna varijante koje smo svi čuli X puta. Onda skupina - ''herojska'' bitka tragičnog završetka. Malo nesreće sa stativama i velika želja Turaka da se osvete za ''sramotu u Istanbulu'' - bla, bla. Kraj igre po skupinama - aurevoir France. Moralni pobjednici - bla-bla. Mediji će uvjeravati kako će sva Europa pričati o predivnoj igri, ali zlosretnoj sudbini brilijantne Hrvatske čak i dok budu trajale eliminacijske tekme s nekim drugim reprezentacijama. Moš'mislit... Haha Zaboli ih sve kolektivna pozadina za gubitnike.

Jedinu šansu ove generacije - naravno da ne vidim ni u treneru, ni u savezu, pa čak ni u pojedinačnoj kvaliteti igrača. Jedinu šansu im dajem ako se nastavi ovako loša atmosfera i opća apatija zbog znanih razloga s čime će reprezentacija biti ispraćena na Euro sa stavom mlakog ''samo nas nemojte baš osramotit, odigrajte te u skupini i mirno se raziđite svojim viletinama jer ionako nemate nikakve šanse za neki rezultat''. I onda tako bez očekivanja i potcjenjivački ih pustiti da odu na prvenstvo. Onda čekat eventualnu aktivaciju dobro poznatog ''regionalnog'' inata.

Ali i ta teorija je dobrano nategnuta jer ova skupina igrača ima dvojicu za nerezonsku kavgu i pičkaranje na oba kraja - Čarli i Mandžo, a u sredini dobrice i djecu cvijeća - Modrić-Rakitić-Kovačić-Badelj -sve finjaci i suptilni tehničari - čini ti se da i kad uklizavaju iz tog uklizavanja izlijeću jednorozi i duge - ''oprosti, sačekaj sekundu sa tim tvojim galopom da ti počinim jedan fini pristojni prekršajčić''. Smiješno je da je onaj netrener i objektivno prosječni igrač Niko Kovač palio i žario u toj hrvatskoj sredini samo tim muškim, čvrstim pristupom i upornošću. I kakve li ironije - upravo je najviše platio na klupi reprezentacije pokušavajući je posložiti bez njegovog pandana na terenu. Brozović može poslužiti, ali ne može sam. Sjećam se Meksika - pa oni su nas jednostavno prebili na terenu. Prebili i nisu dali disati. A mi trpili, trpili dok na kraju nismo pukli na potpuno krivi način - isključenjem - kako to obično i biva.

Zaboravite kako igraju u klubovima. Jednostavno - nekad se u sportu ne svodi stvar na sreću ili tehničko umijeće nego na čistu primordijalnu silu i agresivnost, a kad se to spoji s talentom onda se dobiju finalisti i osvajači kontinentalnih i svjetskih prvenstava - pa zvali se oni Nijemci, Španjolci, Francuzi ili pak Grci. Brončani su - sa svim svojim karakternim manama (najbolje utjelovljenim u predsjedniku HNSa) i vrlinama (Mario Stanić, npr) na kraju dana bili BANDA. Banditi koji su praktički na prevaru/ajde lukavstvo izbacili Rumunjsku i isprovocirali Nijemce da bi onda izvukli živu glavu protiv 10 ljutih Nijemaca i na kraju ih ponizili. Imali su obraza Blancu onako oduzet finale i drskosti i žilavosti ''ukrast'', po meni, superiornoj, ali razočaranoj Nizozemskoj broncu ispred nosa.

Ovako skupina je nešto približno imala donekle pod Bilićem, ali od tada su imali više predstava samo kao raspuštena banda. Ne znam ima li tu u toj skupini dobrih momaka sa željom dovoljno mesa i(li) šuga za tu primjenjenu agresivnost, drskost, onaj Atletico - nećeš-preko-mene-živa pristup. Čini mi se da ''treneri'' koji se smijenjuju na hrvatskoj klupi, a i dobar dio još uvijek iole zainteresirane javnosti zanemaruje taj temeljni ljudski faktor. Ne slažeš igrače na terenu kao predstavnike Barcelone, Real Madrida, Juventusa - kao na nekoj video igri. Na teren postavljaš karaktere, ličnosti koje moraju stvoriti homogenu, čvrstu, neslomljivu cjelinu.

Turnir je više sudar karaktera nego talenta i mlakonje (#antetomic) tu nemaju šanse osvojit ikada išta, sve je na igračima, a izbornici su marginalni faktor.

30-60% u posjedu lopte kad igraš doma protiv ekipe kao što je Izrael!? Pa takve stvari si ne bi trebali dopustiti samo iz osobnog principa - u utakmici za gajbu piva, a kamoli igrajući za reprezentaciju. Ali oni su ''iskontrolirali'' utakmicu, kao profesionalci su izbjegli ozljede i već je nebitna prijateljska zaboravljena. Isprika mnogih izmjena i lošeg vremena i terena je u džepu i nitko stvarno ne mari što ih je ekipa iz četvrtog jakosnog razreda maltretirala čitavo drugo poluvrijeme. Ali hoće - na turniru... Jer određene navike, stav i karakter (momčadi) se ne grade preko noći.

Zato Nijemci gaze od prve do zadnje minute bilo službena ili prijateljska, a mi smo vječiti moralni ''pobjednici''...