Ma imaš pravo, ja sam isto glup (ili ogorčen :D ) što se upuštam u rasprave s 'mene zanima samo nogomet' ekipom.

cak ni nije problem kada netko samo prizna da mu se ne da zajebavat sa kriminalcima iz hns-a i da ce pratit i navijat za reprezentaciju, naravno samo ako ta osoba inace i ne prati hrvatski nogomet. svi ostali koji se uz to jos i usude prebacivati drugima i napadat ih da su orjunasi, ovi oni su govna i s njima se nema sta raspravljat. oni ce gutat svaku rijec koju kaze suker, mamic, vrbanovic i ostali te se dicit hrvatstvom i drkat na reklame i preplacene pickice na terenu.  
jos vise od ove nakarade od reprezentacije mi se gadi ovaj zatucani narod i ne bi se stel mesat i nema nikih problema. di bi sad bili da smo tako uvijek razmisljali. u nocnim morama tih istih ljudi eto di.

Mene je Srna pozitivno iznenadio protiv Brazila kad je Hulka neutralizirao tako, da ga Scolari vadio iz igre. A nisam vjerovao, kad sam vidio da je sa svojih 34 imao peti najbrzi sprint cijelog prvenstva.

Ali kad se sjecam jadnog kornera u Beogradu, Srbima indirektno servira pobjedu na tabletu bez ikakve potrebe ili ikakvog pritiska, prisili Joe'a da spasi bod i prestiz pod svaku cijenu...

Lako za to što je stanje oko hr nogometa nakaradno, oni koji navijaju otkad znaju za sebe uz pivu i kobase kao argument će uvijek istaknuti da je i 98' bilo svega toga, pa smo navijali. Istina, ali tada se to vješto skrivalo, pa neke pikanterije i detalji oko pojedinih afera se i danas još otkrivaju, a mnogo toga je gurnuto pod tepih. Jasno da se nikad nije navijalo za funkcionere nego za Hrvatsku i igrače. Međutim sada, u vremenu kada se za svaku malverzaciju sazna u roku dan-dva, ti funkcioneri se više ni ne trude održati dobru atmosferu, staviti po strani svoje muljaže ili skretati pažnju isključivo na nogomet. Nego se već ovcama otvoreno sve stavlja pred oči i pokazuje kako su jači od sudbine, kao i saborski zastupnici sa ovim uzimanjem "slobodnog tjedna". Sve se zna, sve je poznato, ali se ništa ne može dokazati. Zašto, to je već za drugu raspravu. Otvoreno se izruguju sa onima od kojih žive. Cijene ulaznica za Moldaviju 100 kn u gradu kojem kao žele približiti repkicu. Znaju da će napuniti mali stadion u Koprivnici svakako jer A repstacija prvi put tamo igra. Izbor protivnika da se naježiš od tih sila (mislim da nijedna reprezentacija s Eura nema baš dvije takve trening utakmice), ignoriranje želja i interesa dijela naroda koji ih još podržava u smislu domaćinstva kvalifikacijskih utakmica, potpisivanje ugovora s navijačima, da ne nabrajam sad sve..

I ne može im nitko ništa. No čak bi i to progutali da su igrači pokazali namjeru da se distanciraju od toga i da nisu takvi beskičmenjaci koji drže ruku na srcu, ali igraju za vlastitu guzicu i samo kad se njih dotakne onda se jezik razveže. Ali naravno, dok ih se ne dira oni igraju i za Savjetnika u zatvoru, za njuške u loži lete po kišom natopljenom terenu i praznim tribinama 3 dana nakon bojkota prethodnog izbornika. Ćorluka poručuje da "tko hoće neka navija tko neće ne mora zaboli nas". Jel to stav hrvatskog reprezentativca? Probajte si sad zamisliti da to kaže Boban, Štimac, Bilić ili bilo tko iz generacije 98'. Ne znam što je gore, mazati oči narodu sa domoljubnim proserima ili ovako otvoreno poručiti da nema niti najmanje iskre koja bi nas natjerala da navijamo za te ljude. Ja ću navijati za njih, a oni će igrati po direktivi, kako da ne. Kokice i čips spremni. Zanemarimo sad i sva govna u savezu, jel vi vidite ijedan razlog zašto podržati ove igrače? Zato što imamo najjaču reprezentaciju ikad i igrače iz Reala i Barce? Woow, svaka im čast, evo neka mi oproste uvaženi forumaši Rafael-ark i Zovche što nisam dostojan pisati o tim svecima koji mi donose sreću svakim svojim golom i asistencijom.

To je to. Veli onaj klaun s prethodne stranice da će normalni i neogorčeni uvijek navijati za igrače koji su nam donijeli toliko sreće. I onda ti igrači imaju takve komentare. A to je samo jedan od problema s nekim igračima, a općenito je problem da zatvaraju oči nad problemima i ponašaju se kao da su ljudi kojima repka više nije radost pali s Marsa.

Mi općenito od sportaša koji postignu nekakav uspjeh radimo narodne heroje i štujemo ih poput božanstava. Srećom se to mijenja sve više jer polako izlazimo i mi iz tog kmetovskog mentaliteta, al još uvijek prečesto idealiziramo sportaše i prikazujemo ih ko neke savršene pojedince, a njega boli kurac on gleda sebe i svoju guzicu, i to je njegovo pravo, al mi ga svejedno uzdižemo u nebesa. I onda kad se ispostavi da je netko odličan sportaš a karakterno nije baš nešto, teško nam je to internalizirat, pa je lakše one koji to ističu nazivat hejterima ili u našem podzemlju orjunašima i antihrvatima.

Potpisujem od riči do riči rekli bi kolege Splitovci. Kad je u zemlji sport jedina radost, a svakodnevica uglavnom u težoj banani, onda nam tako sport predstavlja svjetlo na kraju tunela, nekakvu nadu za bolju budućnost. Sportaši isto tako su nekakva božanstva čije se ime mi obični smrtnici ne bi smjeli ni usuditi izgovoriti, pogotovo nogometaši. Jer, što smo mi to napravili u svojim životima da možemo komentirati kako je Mateo Kovačić dao 18 000 kn napojnice i otišao se opustiti uz Bobana Rajovića. Jebe mi se gdje on ide i šta sluša, na kraju krajeva to je samo glazba čak i ako nije moj đir i zbog toga ga ne bih osuđivao. Ali taj raskalašen način života ne ide mu baš uz reputaciju skromnog dečka, ministranta i velikog vjernika koju je dosad imao. Niti osviještenost prema narodu iz kojeg dolazi. Kad pogledam jednog Drogbu koji pomaže praktički pola svoje države, Ardu Turana koji plaća režije cijelom svom kvartu u kojem je odrastao, Di Mariu, Alexisa Sancheza i još neke latino momke odrasle u siromašnim krajevima koji osobno pomažu male ljude, klubove u kojima su ponikli, da nikad ne zaborave otkud su došli pod svjetla glamura. I onda vidiš ove naše kako preko, da prostite kurca, sudjeluju u humanitarnim akcijama, eventima, naslikavanjima, druženju sa pukom koji ih uzdiže na pijedestal. Na njihovim licima se vidi kao da ih je netko natjerao na to čisto da ispadnu društveno osviješteni.

good point