U ovoj tvojoj rečenici leži cijela problematika. Usporedi to recimo s odlaskom na misu. Imaš vjernike koji idu na misu svaku nedjelju, a onda dođe polnoćka i na misu dođu svi ovakvi i onakvi koji dođu tamo jednom godišnje i odjednom su najveći vjernici. Usput, strašno naglas negoduju što je u crkvi ogromna gužva i kako nema zraka. Kome bi ti ranije na polnoćki dao da sjedi u klupama; ovima što dolaze redovito svaku misu i po kiši i po snijegu, ili padobrancima koji viknu "Neka vide da nas ima" i heštegaju #CRO, u lijepim najnovijim dresovima repkice?

Tebi i meni normalnom ne bi palo na pamet napraviti takvo sranje, ali netko, kome je to navijanje jedina emocija i jedina radost u životu, i još ktome mu je to oduzeo jedan Zdravko Mamić, ne preostaje ništa drugo. On je nekakav kvartovski momak koji ide na utakmice otkad zna za sebe, navija i priča o navijanju i odlasku na utakmice cijelo vrijeme. Nema on diplomu pravnog fakulteta pa da ide sudski goniti Zdravka Mamića. Nije on ni završio policijsku akademiju pa da ode i uhiti dotičnog. Bome, nije on ni direktor nikakvog poduzeća sponzora HNSa, pa da ga metne Zdravkecu tako što im uskrati financiranje. On je jednostavan i on će koristiti jednostavne metode da iskaže svoje nezadovoljstvo.

Ovi jadnici iz navijačkih skupina koji imaju patološki odnos prema nogometu ( zapravo prema navijaštvu, to su plemenske organizacije) nikako ne mogu shvatit da je većini ljudi nogomet zabava, nešto za opuštanje nakon napornog dana. Odmor od svakodnevice. A ne poligon za rješavanje društvenih problema. To se  radi na drugim mjestima drugačijim mehanizmima.
Isto tako oni ne mogu shvatit da većinu ljudi boli kurac za njihove navijačke probleme. I tako ih doživljava društvenim ološem.