Odlična priča o malom Zvoni 

Ako takva kazna i dođe, mi svejedno prolazimo. Albanija je lošija, a iz skupine D neće proći treći zasigurno. Dok i Sjeverna Irska bi mogla bit klimava, a i Češka protiv Turske 

ma laze ko Mamic

na EP°SP se nikad ne oduzimaju bodovi
to se radi samo u kvalama

s drugog foruma...

Zvonimir je učenik sedmog razreda osnovne škole. Vrlo dobar je učenik, a posebno je zainteresiran za glumu, te je član dramske sekcije svoje škole. Obožava recitacije, a najviše od svega vesele ga predstave koje se organiziraju na kraju školske godine. Od prvog razreda redovno sudjeluje u njima, a tijekom cijele godine punim srcem se priprema za taj, za njega vrhunac školske godine.
Sa Zvonimirom u razred idu i tri dječaka, Zdravko, Zoran i Davor, koji ga godinama zadirkuju i povremeno fizički maltretiraju. S godinama je to maltretiranje postalo prilično intezivno, te se Zvonimir požalio roditeljima. Mama je tu informaciju prenijela učiteljici, koja je obećala da će razgovarati sa roditeljima trojice dječaka koji maltretiraju Zvoneta.
Prošlo je nekoliko dana, Zvonimir se opet vratio kući sa masnicama ispod oka i poderanom torbom. Trojica nasilnika opet su ga napali i maltretirali. Majka je ovaj puta otišla kod ravnateljice škole, koja je obećala da će provjeriti o čemu se radi i poduzeti sve da maltretiranje prestane. Rekla je još i da bi voljela da Zvonimirova majka sljedeći vikend dođe na njezin rođendan, koji organizira jedan od roditelja ove trojice dječaka, pa da se možda na tom tulumu pokušaju malo smiriti situaciju. Zvonetova majka odbila je poziv, u nadi da će ravnateljica ispuniti svoju dužnost i spriječiti daljnje maltretiranje.
Tjedan dana kasnije, Zvonimir dolazi kući uplakan, bez knjiga i poderane majice. Zdravko, Zoran i Davor napali su ga nakon nastave, na putu prema učionici u kojoj vježbaju za školsku predstavu. Uz standardne udarce i zadirkivanje, zaprijetili su mu da ne smije dolaziti na dramsku sekciju, jer su oni odlučili da više neće imati ulogu u predstavi. Majka je ovaj puta odlučila pozvati policiju i nadležne službe, kako bi prijavila sve što se događa. Policajac koji je došao u školu poslušao je sve što su mu iznijeli Zvonimir, majka, ravnateljica i učiteljica škole, te je zatražio i očitovanje stručne službe. Nakon nekoliko dana majka je pozvana u školu, gdje su joj rekli da je najbolje da Zvonimir prestane ići na dramsku, kako ne bi izazivao Zdravka, Zorana i Davora.
Zvonimir se nakon ovih događaja povukao u sebe, a majka je priču o svemu pokušala prenijeti i ostalim roditeljima. Većina se složila s njom da je sve to što se događa nedopustivo i da se stvari moraju promijeniti. Zatražili su od ravnateljice da upozori trojicu dječaka da se smire, jer i njihova djeca su se požalila da ih ovi maltretiraju kao i Zvonimira. Ravnateljica je obećala da će svakako smiriti Zdravka, Zorana i Davora, ali neka se malo strpe, jer njih trojica sada imaju važne uloge u školskoj predstavi na kraju godine, pa je najbolje da razgovor s njima obavi nakon predstave, da ih ne bi ometala u pripremi.
Trojica dječaka su posljednjih nekoliko dana još intezivnije napadali Zvonimira, u tolikoj mjeri da je on počeo izostajati s nastave skrivajući se u hodnicima škole. Razrednica je pozvala Zvonimirovu majku i upozorila ju da se izostanci neće tolerirati i da će Zvonimir snositi ozbiljne posljedice.
Zvonimir je i dalje izostajao iz škole, što je rezultiralo ukorom i opomenom pred isključenje. Sreća, bližio se kraj godine i majka se nadala da će se nekako sve primiriti.
Zadnji vikend pred kraj školske godine, počinje predstava. Došli su svi učenici, roditelji, nastavnici, lokalni mediji. Djeca su izašla na pozornicu. Pred sam kraj predstave, kada se bližio vrhunac u kojemu će Zdravko, Zoran i Davor otpjevati i recitirati dio jedne poznate opere, na pozornici se pojavio Zvonimir. Svi su se zbunili, jer nije trebao biti tu. A Zvonimir, stajao je na sred pozornice, sa zviždaljkom u ustima i počeo zviždati. Pokušali su ga odgurnuti, ali nije se dao. Zviždao je sve jače i jače. Učitelji su mu mahali da se makne, druga djeca su ga gurala u stranu, ali on je zviždao i parao uši svima u dvorani. Zvuk je bio toliko iritantan i glasan da su se morali prekinuti predstavu sve dok Zvonimira nisu na silu maknuli sa pozornice.
Ostala djeca, roditelji, ravnateljica, gosti na predstavi, svi su bili šokirani. U publici su kao počasni gosti bili dječji uzori, voditeljice Big brothera i Ljubavi na selu, poznatih obrazovnih emisija, koje su sa zgražanjem komentirale kako je skandalozno da se jedno tako zločesto djece uopće pustilo na pozornicu. Ravnateljica je obećala da će ga hitno izbaciti iz škole, a stručna služba škole je poslala dopis policiji i Centru za socijalnu skrb sa zahtjevom da se hitno otkrije odakle Zvonimiru zviždaljka i tko mu je platio put do škole. Zvonimirova majka dobila je otkaz na poslu, a tatu su pretukli na putu do trgovine, policija nije izašla na očevid jer je u novinama pisalo da je to i zaslužio.
Zdravku, Zoranu i Davoru škola je platila put na more, dva tjedna, kako bi se oporavili od šoka prouzročenog Zvonimirovim zviždanjem

Ne znam dal je netko povukao paralelu, ako je ispričavam se. 
Mi imamo u svojoj povijesti čovjeka imenom Zvonko Bušić. On je svojedobno oteo putnički zrakoplov, podmetnuo bombu zbog koje je poginuo jedan policajac. Odležao je svojih 30 i nešto godina u Americi za terorizam, čak ga ni služebeni Zagreb nakon raspada Juge nije mogao izvaditi iz zatvora. Dok se vratio u Hrvatsku imao je veliki doček, bio je idol današnje desnice koja svom silom želi dečkima staviti etiketu nekih orjunaša. Zvonko Bušić je bio domoljub kojem cilj opravdava sredstvo, dok su naši dečki iz Sententjena izrodi, izdajice domovine, što već ne. Malo licemjerno zar ne?

Otkud ti to?