džon vejn je napisao/la:
sto reci, koju posluku porati....
nesto pretjerano tuzan nisam, godine unistavanja reprezentacije ucinile su svoje...navijat protiv dakako, niti mogu niti hocu...
ali, neki dan je forumas @dajmituprijavuvecjednom napisao-modric je postrojio strucni stozer i rekao im da se kane sranja i da puste njemu i deckima da se samoorganiziraju....
momci su bili 120% IN, sto nisam vidio jos od EURO-a u poljskoj i slavena bilica....
modric je povukao reprezentaciju, dao je gol turcima koji nas je i doveo ovdje....koliko je njemu STALO pokazao je ovim suzama na kraju utakmice...
HVALA, veliko HVALA KAPETANU DARIJU SRNI....i njegove suze, doduse motivirane preranom smrti oca, isto su pokazale koliko je njemu stalo do toga da (dobro) vodi decke...odigrao je 4 lavovske utakmce, odlican turnir!
hvala mu za svih 130 utakmica koje je odigrao, 22 gola koje je dao i pregrst asistencija koje je isporucio...sretno, sto god dalje u zivotu radio!
sveukupno, odigrali smo odlican turnir, dominirali smo protiv turske, ceske i portugala, pobijedili spanjolsku...
nazalost, kad je najvise trebalo, pobjednicko umijece pokazao je protivnik, koji ima ponajboljeg svjetskog nogometasa, inicijatora pobjednickog pogotka, a mi svoje (polu)prilike nismo iskoristili....
no, ne mozemo i nesmijemo plakati (mi navijaci) niti biti pognute glave, jer ovo je bila herojska utakmica...ne mogu dvije ekipe proci eliminacijsku utakmicu....
o taktickim greskama koje je "izbornik" cacic napravio dalo bi se pricati, mozda najvise, ono sto mu je spocitano u svakoj od 4 utakmice, "izbornik" je grijesio u tajmingu izmjena....
nemam koncentracije niti zivaca puno lamentirati o njemu...istini za volju, treba nam bolji izbornik, no cacic ante je definitivno puno bolje rjesenje od kovac nike i stiNca, koji isto kao cacic nisu nista znali, ali za razliku od cacica toga nisu bili svjesni....
Vidi cijeli citat
Uvaženi komentatore, ne znam zašto ti i neki drugi veličate ovu zadnju utakmicu kao dobru partiju. Mi smo prve tri utakmice igrali kao lavovi, a ovu smo igrali kao miševi, i ispali smo kao miševi.
Kaže Jeličić da je kriv Čačić. Kriv je onoliko koliko je zaslužan što smo prve tri utakmice igrali najbolji nogomet na prvenstvu. Znači, nije kriv.
Prve tri utakmice igrači su igrali kao da su svjesni toga tko im sjedi na klupi, i igrali su maksimalno, igrali su nogomet. Protiv Portugala kao da su povjerovali da je Čačić trener i sve prepustili njemu. Je li se ono igrala 70 i neka minuta, udarci u okvir nula, ništa, zero, ni mi ni Portugal. Poneki nabačaj iz slobodnjaka u buket igrača u šesnaestercu i to je to. Produžeci, ništa do negdje 110. minute kad je ušao Pjaca. Pa čekaj malo, pa nije hrvatska reprezentacija samo Pjaca, debitant.
Kad podvučemo crtu, je li ovo uspjeh ili neuspjeh? Neuspjeh, ogroman neuspjeh. Jer prije 8 godina igrali smo s Turcima, i tad je većini igrača koji su bili nositelji to bilo prvo veliko natjecanje, pa se može i shvatiti, ali mi od tog EP 2008, nismo napredovali ni milimetra. Ako ćemo cjepidlačiti, tamo smo ispali u četvrtfinalu, a ovdje u osmini finala, ali na potpuno isti način: u grupi sve pobijediš (hajd, ona prva s Austrijom je bila loša) i kad treba se pokazat, kad je stani-pani, nema nas nigdje. Umjesto da igramo, glumimo velike taktičare. Igramo sa Turcima koji su nam uvijek bili i ostali mušterija, i umjesto da ih stisnemo od prve pa sa štitom ili na njemu, mi oprezno, pa ovako, pa onako - protiv Turaka ej, a dobili Engleze na Wembleyu, dobili friško Nijemce, dobili Talijane u Livornu, ali ne. Mi sa Turcima trebamo "oprezno", "jer je na ispadanje jelte".
I sad sa Portugalom, najgorim Portugalom otkad ja gledam nogomet, od kad znam za sebe, mi moramo "oprezno", mi koji smo dobili Španjolce, koji igramo najbolji nogomet na turniru, koji imamo najboljeg igrača Perišića... To oprezno je samo eufemizam za kukavištvo. Kukavelj. I, ako to ne znaju nositelji igre naše reprezentacije, ako ne zna Modrić (a ne zna), ako ne zna Rakitić (koji je nešto i pokušavao) onda je to, vidjeli smo jučer, nerješiv problem. Jer svi znamo (osim njih, izgleda) da Ante Čačić to ne zna.
Mi smo odustali od svoje igre, koja nam je donijela osminu finala, i igrali smo točno onako kako je Portugal htio da igramo. Bez rizika. Svi naši igrači koji se u fazi napada trebaju nudit, nisu se nudili. Pogledajte snimku pa ćete vidit da 90 minuta mi igramo praktički bez tzv. suhe trke, trke bez lopte. A tako se protiv bunkera ne igra. Imamo posjed, imamo loptu, a igru vode stoperi. Ne vodi je Modrić, ne vodi je Badelj, ne vodi je Brozović. Sudac pušta prljavu igru Portugalaca (koliko puta je nagazilo našeg igrača) što nam nije išlo na ruku, ali mi smo bili potpuno beskrvni, bezidejni. Kako ono ide, konj koji pobjeđuje se ne mijenja, a u našem slučaju je to bio naš
način igre!
Nije lako na terenu bit lav, kad si u životu miš! A miševa kod nas ima ne samo na terenu, i na klupi, već i u ložama, pa i na tribinama, a prošetajte malo mjestom u kojem živite, vidjet ćete, miševa koliko hoćeš! Nemamo pobjednički mentalitet, e pa nije to slučajno.
Pa gdje ćemo ga imati ako ovu utakmicu stavljamo uz bok onima trima u skupini!Nisam tužan nimalo, ali ne radi toga što se reprezentacija otuđila, nego zato jer mi je sve bilo jasno nakon pola sata igre. Šteta što nisam ugasio televizor nego samo Dragu Ćosića, šteta potrošenog vremena.
Za idući ciklus, za SP, ukoliko želimo da se ovo ne ponovi, a ponavlja se već 16 godina, trebamo dati reprezentaciju u ruke igračima koji su lavovi, koji su fajteri, a ne miševi. I, dakako, popratiti to takvom strukom.
2014. kada je bilo stani-pani izgubili smo od Meksika, kriva struka.
2012. kada je bilo stani-pani, umjesto da igramo sa Španjolskom kao nekidan, mi igramo kao s Portugalom jučer i "junački" ispadamo.
2010. igrali s Ukrajinom kao jučer s Portugalom pa nismo ni vidili JAR.
2008. s Turcima igrali kao jučer s Portugalom, i prvu s Austrijom koju smo realno mogli razbit igrali kao jučer s Portugalom.
2006. prekrasna utakmica s Australijom, Tudor u vezi i Tomas u obrani :-S
2004. Otto Barić i Živković.
2002. Izgubili od Ekvadora koji je već ispao.
1999. Ćiro i Josip Šimić.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda