Izvor slike: FAH
FILOZOFIJA NOGOMETA
Osmina finala zlatnog sjaja, jer bez saveza i trenera može malo tko
Bravo dečki! Ovako odigrati bez saveza, stožera reprezentacije i na koncu bez trenera može malo reprezentacija na svijetu. Bravo!
Tako je ni na čemu utemeljena euforija splasnula kao da je niti nije bilo. Da ni na čemu. To su kritičari pokušali pokazati prije prvenstva u odnosu na igru Hrvatske reprezentacije u Francuskoj 2016., no prigovoreno im je da puste „izabrane“ da rade svoj posao.
Tijekom utakmice se dakako navija, a u utakmici protiv Portugala nisu se baš čuli niti „najbolji navijači na svijetu“ koji dakako prate „najbolju reprezentaciju na svijetu“. Nakon nastupa kritičari ponovno pokušavaju pokazati da je euforija bila ni na čemu utemeljen, ali sad im se odgovara kako „je lako biti general poslije bitke“.
Dakle, kritika nikad nije dobro došla. Prije nastupa dužni smo šutjeti, a nakon poraza dužni smo zaboraviti. Štoviše, svatko tko kritizira protiv je reprezentacije, saveza i ne samo to, protiv je same Hrvatske.
E pa ne bi išlo. Dosta je tog selskog primitivizma i neznalaštva! Razumne reprezentacije i prije i nakon nastupa analiziraju, kritiziraju i unapređuju. Nijemci to čine i rezultati su mjerljivi, a Hrvati to ne čine i rezultati su također mjerljivi. Simbol loše igre Hrvatske je više puta ponovljena izjava, inače nogometno potpuno nepismenog komentatora, kako se „Modrić i Perišić nisu razumjeli“.
Razumijevanje je plod uigranosti, uigranost je plod uigravanja, uigravanje je plod treninga, a treninge vodi trener. Kako „nije bilo razumijevanja“, jedino što možemo zaključiti je da nije bilo niti trenera. Ipak, igru treba pohvaliti kao zrelu, jer se igralo izraženo defanzivo i na polu- i kontra-napade što je svakako poželjno u slučaju kad se vezni igrači „ne razumiju“, za razliku od suparničkih koji su se itekako razumjeli. Na koncu trener Portugala s manjim je prilagodbama taktički odigrao identično kao u susretu s Mađarskom, a „trener“ Hrvatske na to je reagirao traljavo i kasno, dakle nikako. Ne radi se o jednom igraču, ovom ili onom, nego o načinu igre. Na koncu, 110 minuta igra Hrvatske bila je identična.
Momčad se čak i nosila s taktičkim promjenama u portugalskoj igri, iako sve teže i teže. No, 10 minuta prije konca drugog produžetka, a utakmica traje 120 minuta, kao što sam spomenuo 10. 06. 2016. Na HTV-u, odjednom se redaju 2-3 polukontre Hrvatske i momčad ostaje u fazi napada bez vraćanja. Doslovno se otvorila bez posebnog razloga. Zašto je to učinjeno i zašto „trener“ nije reagirao?
I to je jedina pogreška koja je Hrvatsku koštala primljenog zgoditka. Pogreška trenera, jer ne treba očekivati od igrača da se pretjerano snalaze nakon 110 minuta igranja mahom u fazi obrane i to manje-više uspješno. Komentari „najboljih navijača na svijetu“, koje ponavljam nije bilo Bog zna što za čuti s tribina, uz posvemašnje razočaranje izražavali su neslaganje sa zatvorenom igrom, ne shvaćanje faze obrane i defanzivne igre protiv bjelodano uigranijeg veznog reda, ali i žal za time što „Vatreni“ nisu igrali „vatreno“.
No, ne treba previše očekivati od navijača, jer oni su ovdje ionako kako bi navijali, a ne vodili igru. Ipak, žalosno je da ljudi takvog mentaliteta i načina razmišljanja vode ne samo reprezentaciju, ne samo savez, nego i cjelinu hrvatskog nogometa.
Tome svakako treba stati na kraj, jer ovime je uništena posljednja prilika jedne skupine igrača, ali nikako jedne momčadi, jer da bi skupina igrača bila momčad potrebno je puno više od onoga što je Hrvatska jučer pokazala. Za početak potreban je trener. Kako god bilo, manjina nas koja nije vjerovala čak niti u prolazak skupine, ovo će ipak opisati kao velik uspjeh i na njemu treba čestitati svima koji su mu pridonijeli.
Ovo je „osmina finala zlatnog sjaja“. Bravo dečki! Ovako odigrati bez saveza, stožera reprezentacije i na koncu bez trenera može malo reprezentacija na svijetu. Bravo!