Kad smo 1999. ispali protiv srba s onih 2:2 u Zagrebu to je zabolilo,i to jako. Ali,rekli smo,nije kraj svita,imaju i sljedeće kvalifikacije,bit će još natjecanja.
Kad smo 2008. onako ispali od turaka i još se nismo kvalificirali na SP,opet isto. Neuspjeh,i to bolan,ali idemo dalje.
A sada....ispali smo na sličan način ka i protiv turaka. Imaju opet kvalifikacije za sp? Život teče dalje? Ovaj put je bitno drugačije. Izgubila se ona atmosfera i ono zajedništvo koje smo svi imali. Ne znam kakvo je bilo komentiranje na forumu za vrime prošlih velikih natjecanja,ali ovo sad je bilo stvarno otužno. Sve puno mržnje,uvreda i zlobe.
Možda ćemo imat i boljih igrača. Sasvim sigurno ćemo imat bolje izbornike(majko mila,zar može lošije od Štimca,Kovača i Čačića
). Ali koga više briga? Možda jednoga dana budemo imali normalan savez i ligu i reprezentaciju,ali teško da će se vratit onaj stari osjećaj kad je igrala reprezentacija. Ono kad se tjednima prije velikih natjecanja s nestrpljenjem iščekivalo da krenu utakmice. Mi hrvati smo jako podvojen i nesložan narod i malo šta nas može ujedinit. Nogometna reprezentacija je bila jedna od tih stvari. Više nije....