el_pistolero je napisao/la:
Tada će većina današnjih vedeta imati 29-30 godina, a s tim prosjekom smo bili treći na svijetu 98'. U prvih 11 su tada bili uglavnom 67'-69. godište, iznimke su bili Stanić i Vlaović kao nešto mlađi. [...] Znači sve predispozicije da se ponovi isti rezultat [...]
Vidi cijeli citat
Nemozes imati dva puta onoliko srece kao 98e. Kao prvo, bili smo ovisni o drugima, Grcima je trebao sam jedan gol i navalili su na gol Danske, u Ateni su nas samo parade Schmeichela i stativa spasile (ima sazetak na netu, a tu fali jos par parada Schmeichela), inace mi Francusku opce vidli nebi.
Onda na turniru, prolazili grupu pobjedama protiv Jamaice (3-1) i Japana (1-0), zasluzeni poraz od Argentine (i nemojte reci nije nam trebala pobjeda, nije nam trebala ni protiv Engleza u kvalama ni sad protiv Spanjolaca, pa smo ipak tukli i jedne i druge). Onda prolaz protiv Rumunjske poklonjenom penalom (Asanovic na pitanje dal je bio penal osmijehom: "Vuka sam ja njega, vuka je on mene, ja sam pa, sudac je svira, a eto..."). Mi smo te utakmice imali mozda jos sansu-dvije, tek prema kraju kad su oni sve bacili naprijed smo imali prave sanse. Onda za kult reprezentacije najvaznija utakmica ikad protiv nikad slabije Njemacke, za koju su taj dan igrali: Lothar Matthäus (37), Jürgen Klinsmann (34), Jürgen Kohler (32), Thomas Häßler (32), te kao zamjene Kirsten (33) i Marschall (32), a do 40te, dok Wörns nije dobui crveni po nicemu nismo bili bolji. Ne kazem da je do tu sve nezasluzeno, ali bome je fortuna njima tu toliko poslozila koliko ovim nesretnicima sada poslozio vrag.
Protiv Francuske nismo izgledali lose, nazalost Thuram je dao svoja jedina dva gola za reprezentaciju taj dan. Do tog trenutka mi smo dva puta naljeteli na jaku ekipu (desetkovani staracki dom njemaca jednostavno nije bio jak, vec prosjecan) i dva puta smo izgubili. Jaka je bila utakmica protiv tada jakih Nizozemaca (van der Sar, de Boer, Davids, Seedorf, Bergkamp, Kluivert). I kad sve zbrojis, pobjedili smo dvije slabe ekipe (Jam, Jap), dvije prosjecne (Rom, Ger), jednu jaku (Ned), a izgubili dvije protiv jakih (Arg, Fra). Samo eto sto je redosljed to tako poslozio da smo na kraju bili treci. Ta generacija je 96e bila najjaca, a tu se vidi kako je brzo kraj ako fortuna nece.
Mozete mi sad nabijati minuse do plafona (odnosno poda), ali ova generacija na 3 EPa iz 14 utakmica je izgubila samo jednu u regularnom djelu, a to protiv Spanjolske u 88. minuti, kad smo sve morali baciti naprijed a dva su nam cista penala ignorirana. Pa jos jedna izgubljena u produzetku. Za katastrofalan SP ne krivim igrace, nego Kovaca koji je katastrofalno postavio ekipu. Barem meni, sadasnja generacija je dosad pokazala vecu kvalitetu, iako nikad prosli k.o.-utakmicu, imali su toliko peha i glupih izbornika, koliko je zlatna generacija imala srece u raznim kvalifikacijama i zdrijebovima.