Vidi cijeli citat
I ja taman šetan rivom kad ono pet vrhunskih pičaka. Ono čista desetka, al ne ona desetka u dilera di ti kaže da je desetka a na kraju bude osam grama, nego baš ono čista desetka, ono bez greške.
I iden ja, idu one, i priđe meni jedna od njih sa dekolteom do kolina, sa nogama do vrata jebote, i šapne mi: "kladile smo se da nas nećeš uspjet svih pet servisirat".
Ja kažen:" Ma šta neću, MA ŠTA NEĆU?!?"
Izvadim ga, tu nasrid rive pred njih pet ga izvadim, udren sa njim o pod dva puta i kažem
"A ŠTA ĆE VAN TEK BIT KAD MI SE DIGNE ŠTRACE!!!"
I čuje me cila riva, i majke krenu vrišteći trčati prema obližnjim skloništima skrivajući djeci oči, muškarci umiru momentalno od ljubomore, ono puf čelom o pod braća tuku, srce im momentalno otkazuje, nema im niti svjetla na kraju tunela nakon šta su umrli gledajući u moje dlakavo čudovište iz močvare.
I onda tek poludim kada je nastala panika, smotan ga u laso, bacin priko jedne palme, isčupam je, ispuštajući grozne strašne nečovječne zvukove. Bacin palmu sa svojim penisom zamotanim u laso u kulu Kamerlengo, srušim je u tri pičke materine, vatam ljude okolo ka šta divovska hobotnica vata pomorce u starim knjigama, bacam ih o pod, ali kuku lele ioanko im je već srce otkazalo od veličine i moći mog penisa.
A njih pet desetki?
Stoje, gledaju, šapću, smješkaju se i zamišljeno oblizuju, uistinu pitajući se.
"Stvarno, što li će biti kada mu se digne, hoćemo li preživjeti nas pet to, hoće li nas nabiti ka šta se nabija svinjski vrat na ražnjiće, joooj, joooj i jao".
I zamisli slučajnosti, taman ta petorica u odijelu i dresovima prolaze i gledaju sve to, i vidili su čitavu tu sitauciju i primjetili dvojbe tih pet desetki.
Naprosto sam začuđen i razočaran šta nisu to ispričali novinarima i šta o tome ne čitamo danas u SN-u, nego se bavu ovakvim izmišljotinama koje nebi ni najmračniji i najporemećeniji umovi smislili
[uredio Ošneš - 06. listopada 2016. u 15:36]