Još je sve svježe, ali mislim da možemo početi razmišljati o budućnosti reprezentacije. Dosad smo se sa sjetom prisjećali te '98. i nevjerojatnog podviga u debitantskom nastupu na SP-u, a sada ćemo reprezentaciju dijeliti na doba 'prije srebra' i 'nakon srebra'.
Vjerovao sam da možemo do polufinala, ili bolje rečeno da imamo ekipu i kvalitetu za taj uspjeh, a Dalić i njegov stožer to su prenijeli s papira na teren i zato zaslužuju svaku čestitku. Put ove generacije počeo je '08., bilo je teško, propustili smo i SP '10., ali jednom se moralo vratiti. I stariji igrači bili su svjesni da je ovo zadnja šansa i sve podredili tome, skupili glave i odigrali kako treba. Cijenim Dalića što je izjavio da on njih nije učio igrati nogomet, to je prava istina, zato i je izbornik, a treneri su tu da im održavaju formu. Uspio ih je posložiti i dovesti na vrh svijeta.
E sad, u Daliću vidimo nekakvog spasitelja. Javno je priznao da ima prijateljski odnos s igračima, imao ga je i Bilić i njegovi pomoćnici, pa se sjećamo kako je završilo. To mene brine, što kad dođe do zasićenja u odnosu, a uvijek bude toga, neizbježno je. Stigao je na kraju kvalifikacija i izvukao nas iz govana, pa na temelju tog elana, emocija, nekako na horuk ostvario najveći uspjeh u povijesti, i još uspio vratiti navijače. Naravno, nije teško vratiti navijače kad imaš rezultate, kad izgubiš više nemaš toliko povjerenje kao sad. Ako ga želimo kao dugoročno rješenje nemojmo ga smjenjivati nakon prvog poraza jer nismo nepobjedivi. Srećom, slijede teške utakmice u Ligi nacija pa valjda nitko neće prigovarati zbog mogućih lošijih rezultata.
Dalje, igrači. Neznam koga izdvojiti, svi su odradili sjajan turnir, od 22 igrača nije zaigrao samo 3. golman, to puno govori. Drago mi je da smo bili u prilici izvesti drugu momčad u trećem kolu grupne faze. Priča se o oproštajima, do kraja godine imamo prijateljske protiv Portugala i Jordana i Ligu nacija sa Španjolskom i Engleskom, pa ako netko želi reći 'dosta' neka barem pričeka kraj godine. Rakitić je tu nekako bio najglasniji, od ostalih koji su 30+ vidim tek Ćorluku koji bi se mogao oprostiti, a Kalinić se sam već otpisao. Subašić, Modrić, Mandžukić, Strinić mogu još puno ponuditi, da mlađi imaju mentore, pogotovo ova trojka koja je prva napisana.
A za budućnost ne bi smjeli strahovati, od onih koji nisu bili u Rusiji mogu samo brzinski izdvojiti Krovinovića, Brekala, Vlašića, Benkovića, Sosu, Pašalića, Leticu, Roga ... Uživajmo u ovim trenucima, s nadom da nećemo morati opet čekati 20 godina na novi veliki uspjeh. Možda smo mali, ali imamo ono nešto neobjašnjivo što nas drži među velikima, budimo ponosni.
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla