iskreno, ja se ne sjećam niti jedne Pletikosine obrane, ono, da je baš bilo bitno, dakle nikad ništa. Nije bio loš golman, ali nikad nije napravio razliku da obrani nešto nemoguće s čime bi izvukao ekipu u stani-pani situaciji. Recimo, Casillas skinuo mislim dva mrtvaca Nizozemcima 2010. u finalu SP u JAR-u i slično, dakle da ima neka obrane po kojoj bi pamtili Pletikosu. Nije ni Subašić realno nešto posebno branio uz igre, ali kako je skidao penale recimo Ramosu na EP u Francuskoj i ono ludilo u Rusiji, ostat će vječno upamćen kao legenda. Pletikosa odigrao preko 100 tekmi za repku, korektno je to odradio, ali nikad nije obranio nešto iznad prosjeka i upravo nas je to možda djelilo od recimo boljeg plasmana u Brazilu. Ne velim da je morao obraniti penal Brazilcima na SP (kojeg je ionako sudac izmislio), ali mu je lopta prošla kroz ruke, dakle tu je ta razlika između OK i vrhunskog golmana. A i njegova klupska karijera govori da je bio prosječan golman, maltene uvijek rezerva u svim kluboma (Totenham, Šahtar) osim u Rusiji u prosječnom klubu. 

Subašić-Srna,Šimunić,R. Kovač,Jarni-Modrić,Boban,Prosinečki,Rakitić- Šuker,Pršo

Ali i Lovren,Olić,Bokšić,Bilić i još dosta njih bi tu moglo konkurirati,pa i mladi Livaković.

I Subašić i Pletikosa su bili vrlo solidni vratari koji su zajedno u gotovo 200 nastupa imali možda 2-3 kiksa sve zajedno.  Nešto kao Courtois u prosječnoj utakmici za Real.

Samim time to treba poštivati.

Šteta je što je Suba otišao s ona 4 pogotka od Francuske gdje nije kriv za nijedan, ali je kod jedan-dva možda mogao malo bolje reagirati, a isto vrijedi za Pletikosu i Meksiko.

Ne treba ih po tome pamtiti niti su to bili neki kiks golovi.

Istina za Pletikosu. Bio je solidan golman, al ništa više od toga. Malo je tu bilo spektakularnih obrana kao što je primjerice branio Navas 2014. ili Courtois 2018. protiv Brazilca na SP. Često je i Vlatko Markovića govorio kako bi uz svjetsku klasu na golu imali puno bolji uspjeh na završnim turnirima. Uz primjere koje si naveo valja istaknuti i gol Pirla iz slobodnjake 2012. ili one penale protiv Turaka, pa čak i onaj gol Kake 2006. protiv Brazila...Mislim nije on tu ništa kriv, al da nije bilo njegove spektakularne reakcije - nije. Primjeri Danske iz 1992., Kostarike 2014. pa i ovaj najnoviji Liverpoola od ove godine pokazuju kako bez svjetske klase na golu nema ni vrhunskog rezultata. 

Ok slazem se sa svima za Pletikosu, my bad. Ali nitko mi nije u stvari odgovorio na inicijalno pitanje. Sto da igramo 4-2-3-1 kako se danas obicno igra, i da svak igra svoju prirodnu poziciju. I to onu jednu primarnu i prirodnu. I ne po principu ko je kako igrao za reprezentaciju, nego ko je bio najveca klasa u top izdanju.

Znaci odgovori fali Prso, Niko Kovac, Mandzukic, Rakitic, nisu odgovor na to pitanje bez da kazete umjesto koga. Jer Prso ili Mandzukic mogu ako cemo izbaciti Sukera, a Kovac moze ako cemo izbacit Modrica ili Bobana, Rakitic ako leti Prosinecki i slicno.

Znam da su glupe te usporedbe, nego sam razmisljao i nemam pojma koga bi u tom scenariju stavio na krila umjesto Stanica i Perisica. Sto su ok igraci, ali i govori koliko imamo prosjecna krila zadnjih desetljeca.

Ladić je znao kiksat, ali je znao i potpuno spustit roletnu kad bi ušao u formu emocionalno mahnito potaknut od Ćire. Što je samo obranio 98. protiv Njemačke i Nizozemske, svakako je direktno radio razliku na rezultat kao i Subašić 2018. ima velike zasluge. Golmani tipa Vlado Šola, po kriterijima možda ne vrhunski, ali nošeni euforijom i atmosferom u važnim trenucima lome stvari u našu korist.

Bokšić na žalost nakon Marseillea nikako nije mogao uhvatit kontinuitet. U Laziu bi pola sezone provodio na rehabilitacijama. Sjećam se, zabije Manchesteru na Old Traffordu za Juve u grupi, pa se ozlijedi i nema ga sve do finala s Borussiom. Ipak nas je svojim golovima protiv Ukrajine i Belgije odveo na 2 SP,  međutim Šuker je godinama za repku trpao gotovo gol po utakmici.

Pletikosi je debi ostao najbolja utakmica u karijeri a i najbolje partije je pružao u Hajduku. Na velikim prvenstvima uglavnom nedorečen, možda je protiv Italije bio ok a tada mu je najbolja reakcija bila kad nije skrenuo loptu u vlastiti gol dok se šetala od stative do stative.

U kvalifikacijama je imao odličnih partija samo te se toliko ne pamte. Nije mu Maksimir skandirao jer se pojavio na terenu, nekad nas je stvarno znao vaditi.

Što čovjek sve neće ovdje pročitati 

Prvo i osnovno, slagati te "idealne" odnosno "najbolje" sastave uvijek je jako nezahvalno. Teško je uopće odrediti koji je igrač bolji kad se radi o dvojici podjednakih, a koji je uopće kriterij? Gleda li se samo trenutak kad je netko bio najbolji (recimo jednu sezonu je igrao nogomet života i nikad prije ni kasnije nije bio na toj razini) ili je bitniji određeni kontinuitet igranja za reprezentaciju?

Olić i Pršo u prvih 11? Stvarno? 

Onda zašto od '96, a ne od početka 90-ih? Zbog eura u Engleskoj? To znači da se gledaju samo nastupi na prvenstvima ili i kvalifikacije? Kolega koji je pokrenuo raspravu kaže da smo "tanki" s krilnim napadačima. Pa možda zato što dobar dio tog perioda ni reprezentacija ni hrvatski klubovi nisu igrali u formaciji s krilnim napadačima.