evo onda aktualca... https://telesport.telegram.hr/analize/sosin-autobahn/
Uz Bornu Barišića, koji je dosad u Dalićevim planovima držao startno mjesto, u ligama Petice igraju Domagoj Bradarić (18 ligaških nastupa za Lille ove sezone) i Sosa (16 ligaških nastupa), a Joško Gvardiol će im se pridružiti na kraju sezone. Dalić između svih njih treba samo izabrati ono što mu najviše odgovara.
Sve relevantne statističke kuće Sosu ove sezone vode kao lijevog veznog igrača. Računalni algoritmi kojima se Opta, InStat i ostale statističke firme koriste za analizu utakmica ne prepoznaju Sosu kao obrambenog igrača; njegova pozicija na terenu je u svim fazama igre viša od onoga što obično ulazi pod normalno za bočnog igrača, čak i u formacijama s trojicom stopera u kojima je normalno da bekovi imaju slobodniju ulogu.
Uostalom, ništa toliko dobro ne ilustrira to da ga ne trebamo gledati kao obrambenog igrača koliko podatak da Sosa u prosjeku ima 0,6 uspješnih startova po utakmici i u konkurenciji 67 lijevih bekova i lijevih veznih u Bundesligi zauzima 62. mjesto. Samo pet igrača na tim pozicijama radi manje startova od Sose, a nitko od te petorice nije nastupio u više od šest utakmica. To ne znači da Sosa ne može odigrati obranu; samo to da je u Stuttgartu ne igra, jer njegovi zadaci su drugačiji.
Najuspješniji bundesligaški igrači na poziciji lijevog beka i lijevog veznog u kategoriji startova na loptu su Wendell iz Bayer Leverkusena, Daniel Caligiuri iz Augsburga te Matheus Cunha i Maximilian Mittelstädt iz Herthe. Oni imaju između 3,5 i 3,8 uspješnih startova po utakmici, a pokušavaju suparniku oduzeti loptu između 5,5 i 7,5 puta po utakmici. Sosa pokušava start 1,2 puta po utakmici. On je u svom klubu naprosto zadužen za neke druge stvari. U konkurenciji od 67 igrača koji su ove sezone u Bundesligi igrali na lijevom beku i lijevom veznom, samo Raphaël Guerreiro, Filip Kostić i Vincenzo Grifo od igrača koji standardno nastupaju ostvaruju više ključnih dodavanja od Sose. Usto Sosa ima prosječno 1,3 uspjeli dribling od 1,7 pokušaja.
Hrvatska koja gradi igru oko Luke Modrića igra s četvoricom natrag i Sosa će biti klasični lijevi bek. Tu će manje do izražaja dolaziti njegove najjače karakteristike, a tražit će se više obrambene stabilnosti. U formacijama s trojicom stopera koje će Hrvatska u nekoj bližoj budućnosti možda igrati Sosa bi bio sjajan potencijal, dok u onima s četvoricom u obrambenoj liniji tek trebamo vidjeti koliko zapravo može u ulozi klasičnog beka.
Ne znači nužno da Sosa to ne može odigrati. Međutim, treba prilagoditi očekivanja i uzeti u obzir da, koliko god bio sjajan u Bundesligi ove sezone, zapravo ne možemo znati je li napredovao u obrani u odnosu na prošlu sezonu i mandat Tima Waltera jer je u matičnom klubu ove sezone dobio drugačiju ulogu u kojoj ta faza igre ne dolazi do izražaja. Stuttgart pod Matarazzom igra tako da se on ističe u fazi napada u kojoj je sjajan, a u obrani je dobar jer je zaštićen činjenicom da su iza njega trojica stopera i dvojica klasičnih zadnjih veznih.
Hrvatska javnost nije baš strpljiva i nema baš razumijevanja za kontekst. Visoka očekivanja vode do razočaranja, a onda vrlo brzo i do neutemeljenog pljuvanja. Mateo Kovačić je možda i najbolji primjer tih nerealnih očekivanja. Šteta bi bila da Sosa prolazi istim putem samo zato što autocesta iz Bundeslige neće biti otvorena u reprezentaciji.
