Mislim ipak da je najveći hendikep sadašnje generacije taj što ona nema onu sinergiju i koheziju, kakvu su tvorili igrači poput Modrića, Srne, Mandžukića, Rakitića, Ćorluke... Igrači rođeni sredinom devedesetih poput Rebića, Petkovića, Kovačića, Jedvaja, Barišića, Pašalića, Roga, Ćalete - iako sve redom vrlo dobri, odlični pa i vrhunski pojedinci i profesionalci - ipak nisu iskusili ono zajedništvo kao neke ranije generacije. Plus što je kod mnogih od nabrojanih ipak ego izraženiji jer su i sami stasali u drugačijem okruženju i s drugačijim motivima. Modrić ni ne može biti na istoj valnoj duljini kao oni, a čini mi se da i sami međusobno su na prilično različitoj " valnoj duljini", a i nisu nešto među običnim pukom "prihvaćani" kao fakini ( možemo to usporediti s rukometašima i onom reklamom gdje Lino govori "možda ti nisi Lac, ali nemoj utihnuti...). Neću reći da ovi sadašnji nisu omiljeni, ali Mandžo je samo jedan...no i takav je morao imati jednog Modrića, Srnu ili Rakitića - strasti s njima da bi postao to što je. Tu je, mora se priznati, izbornik Bilić najviše doprinio, ali i sami su bili bliži. Sadašnji vatreni ipak nisu tako kohezivni, ni približno, mada kvalitetu posjeduju. 

Ima li Tušo angažman?

Tri sazad i trka. 

Zadnji spomen Rusije unutar reprezentacije je trebao bit 16.7.2018. odnosno dan dočeka u Zagrebu. Od prvog sljedećeg okupljanja, znaci ono u Elcheu, trebalo je bit rečeno Rusije više nema, to je prošlost i startamo od nule i svatko se mora iznova dokazivat i borit.

Al naš el comandante doslovno dan danas priča o Rusiji i pokušava ponovo vratit taj neki mistični duh. Čovječe božji, prestani više živjet u prošlosti. Ovo nije ista ekipa, nisu iste okolnosti, nije isti svijet! Zaboravi više na to i kreni radit na uigravanju najbolje ekipe u ovom trenutku.

Jel ima netko tko misli da mi možemo dobit Škotsku? evo nek me utješi

Već mi žao onoga tko dolazi poslije njega (pretpostavljam da je bivši nakon EP) jer mu u rujnu predstoje utakmice s Rusijom, Slovačkom i Slovenijom.

Utakmica protiv Škotske je bitna iz više razloga. Jednostavno rečeno potrebna nam je pobjeda pa makar i na "krumpir". Sjetim se rukometnog SP 2003. i one druge utakmice, kad smo dosta čupavo svladali S. Arabiju, nakon neočekivanog poraza od Argentine - bili smo na korak do općeg debakla. Ili druge utakmice Eurobasketa 2013. protiv Gruzije i sretno izborene minimalne pobjede nakon rezultatske blamaže u prvom kolu protiv Španjolaca. Ostalo je povijest. Dakle ova utakmica veliki je izazov i ako ona bude prekretnica, to je kao da žednog napojiš, gladnog nahraniš. Nadam se da ćemo se napuniti samopouzdanjem, pa da u jesenjim klasifikacijama nećemo morati strepiti od Rusije, Slovenije i Slovačke.