Jučer su me još dojmovi lupali na full, nije mi dobro sjelo vidjevši da su ispali i Francuska i Portugal. Imao sam osjećaj da će se to dogoditi što bi nama otvorilo veliku šansu i nije mi drago što smo ispali takvim nesretnim spletom okolnosti koji su koliko determinirani, toliko i ne jer su se neke stvari mogle spriječiti i moglo se više. Realno se moglo proći Španjolce u onoj domeni koja nam je bila dohvatljiva da smo obavili bolju pripremu (taktičku i fizičku) što je u domeni stožera i izbornika.

Sigurno se mnogi sa mnom neće složiti oko onoga što ću napisati, a i ne moraju. Nakon toliko stoljeća živimo u kakvoj takvoj demokraciji i svak ima pravo reći što misli, pa i ja. Nastojat ću zatomit svoj temperament i suzdržat se od preoštrih kritika, pa se možda iz svega izrodi nešto konstruktivno, a ako i ne, ako ostane tek promišljanje, bit će mi dovoljno što sam to izbacio iz sebe.

Prvo, složio bih se s Nikolom Vlašićem da ovo nije uspjeh.  Fortuna je prekjučer bila na našoj strani, no kao što reče jedan citat - sudbina čeka iza ugla, ali u kućne posjete ne ide. Lopta se jednom odlučila sama ugurat u protivnički gol, ali očekivati da to učini još koji put jer naša obrana ne nalikuje ni švicarskom siru već pisti bilo bi previše. S aspekta tog iracionalnog, sreća je odjenula kockice, ali čak ni sreća nije bila dovoljna zbog loše postavljene igre, lošeg odabira s klupe, loše fizičke pripreme (pretrčali nas za 20km) i naposljetku lošeg i nekoncentriranog vođenja same utakmice.

Čitava Hrvatska vidjela je da po općim obilježjima Mislav Oršić figurira kao najlogičnija zamjena Perišiću. Sjajna sezona iza njega, hattrick za Tottenham, odlična partija protiv budućeg prvaka Europe, španjolskog Villarreala i gol kao šlag na tortu za savršeni svršetak europske sezone i prvih 11 u idealnoj momčadi UEFA-e. S druge strane Ante s Rebića strane na kojeg smo zajedno sa samoprozvanim Šukerom iz Hoffenheima potratili dvije utakmice u grupnoj fazi da bi im pronašli idealan sustav i uklopili ih. Na kraju je argument bio da je razlog ispodprosječnim rezultatima bila činjenica da Rebić igra lijevo krilo, a ne špicu. Poštujem firmu, ali osim što se to dokazuje i isprobava prije turnira, isto tako ne umanjuje činjenicu da je prekasno zamijenjen i da je Oršić dobio premalo minuta i na ovom Euru i u nekim ranijim izdanjima (kao uostalom i Pašalić). Rekao sam prije tekme i nisam bio jedini, ako da Oršiću pola sata, zabit će gol. Ne da je zabio gol već je asistirao i otvorio još par šansi. Mnogi su mu zamjerali igre za Hrvatsku u mrvicama koje bi dobio, no kad bi i igrao u reprezentaciji, nije igrao na svojoj prirodnoj poziciji. No, nisu mnogi. Iskreno, nije mi jasna ta navada  da se eksperimentira s takvim moćnim bolidom koji Dalić ima na raspolaganju. Ako igrači ne igraju na svojim prirodnim pozicijama, kako od njih očekivati maksimalne performance? Da si ponizan i skroman, ne bi imao poriv za eksperimentima. Eksperimentirati žele oni koji se žele istaknuti, unijeti svoj potpis. No, eksperimentirati može Pep Guardiola, trener Dalićevog ranga trebao bi se držati nekih osnova. Nadalje, meni je jasno da je Perišić nedodirljiv i treba biti, falio je protiv Španjolske koju bi s njim sigurno tukli. No, zar Perišić mora igrati uvijek svih 90 minuta? Ne može igrati primjerice do 65. ili 70. pa onda prepustiti mjesto Oršiću ili koga je već Dalić zamislio kao zamjenu pa da dobije svježinu u igri i jasniju perspetivu o igračima? Zašto Modrić nakon 70 utakmica u sezoni i s 36 godina na leđima mora igrat produžetke dok se iz igre vade vrlo potentni  Vlašić ili Kovačić? Neka logika nalaže da kad imaš klasu Lukinog ranga onda ga čuvaš i doziraš, ne iscrpljuješ ga osim ako nisi pohlepni Real iz Madrida koji usprkos početnom nipodištavanju tog "Balkanca" već 10 godina nije sposoban pronaći njegovu adekvatnu zamjenu. Luka hoće igrat? A koje su Dalićeve kvalitete osim retorike i psihologije? Ne može popričat s njim i objasnit mu da više ne može igrat 90 + produžeci ako već oko 80. pada na koljena? 

Mi smo jako glupo izgubili utakmicu protiv Španjolske. Bez daljnjega da su bili bolji veći dio utakmice, ali mi smo u utakmicu ušli kao da je plan igre smišljao netko s ceste, a ne prosječan stožer. Što i ne čudi, mislim koja je vrijednost pomoćnika u Dalićevom stožeru? Tko njega savjetuje? Ćorluka koji je pred par tjedana objesio kopačke o klin? Ladić koji se nakon nogometne karijere posvetio golferskoj? Olić koji isto nema nekakve trenerske reference? Normalno da smo već u samom početku izgubili na taktičkom planu.

No, mi smo se i vratili. Dakle, činjenica da su se ti dečki vratili s 1:3 na 3:3 protiv Španjolske sugerira da ovdje mnogi, ali mnogi nisu svjesni kakvu mi ekipu i potencijale imamo. Mnogi koji se sada zadovoljavaju ovim rezultatom zapravo podcijenjuju ekipu i potencijale  u i oko reprezentacije. U igru uđu dečki koji su dosadašnji dio prvenstva proveli na tribinama i klupi i vrate nas u 20 minuta  u život protiv jedne Španjolske, ne znam jel su ljudi toga istinski svjesni. No, ono što je bitno naglasiti jest da su to napravili USPRKOS DALIĆU i njegovim idejama, a ne zahvaljujući. On je naprosto stihijski poslao sve ofenzivno što mu je preostalo  za što nisu potrebni nikakva naročita pamet ni umijeće. Ono gdje je on PONOVNO ZAKAZAO bila je činjenica da je nakon toga (on vjerojatno zove dar od Boga, ja ću prevaga talenta) dozvolio da ga "ponese" i "zaboravio" da u igru s produžetkom odmah mora ući s jačom defanzivom i čekat penale ili eventualne kontre, a ne da mu beka igra dečko koji je defanzivni manjak i na krilima,  a kamoli na beku. S druge strane, koliko god sam ohrabrivao da se Gvardiolu da šansa, otišlo se u posve drugu krajnost kada mu se davala puna minutaža. On je svoju minutažu kad je već Barišić ozlijeđen, trebao podijeliti s Bradarićem ili nekim drugim tko je defanzivno jači. Tako da se na kraju naša ionako jalova obrana u produžecima pretvorila u običnu pistu, šetalište. Brekalo ne može, ovaj još dovoljno ne zna. Kramarić, taj samoproglašeni Šuker je zaista pacerski zaboravio poentirati za 4-3, pucao je ko amater i utakmica se nije prelomila. No, čak i da jest, pitanje je uz takvu rupu u obrani što bismo mi napravili do kraja. Vjerojatno popili još 2 gola bar. Dakle, isključivo je Dalićeva krivica što odmah po početku produžetaka u igru nije poslao Vrsaljka ili Badelja. Njegova je banalna greška također što umjesto da vadi Modrića, iz igre izvodi super raspoloženog Vlašića koji bi mogao istrčat 240 min, a ne 120.  Nevjerojatna je Dalićeva krivica što nije primjetio da mu na terenu fali igrač i da Rebić 2 metra od njega mijenja kopačke. Čim je vidio da se ovaj šeće po liniji, trebao ga je zgrabit, šutnut u dupe i poslat u igru, pa odmah dizat njegovu zamjenu. Ta sitnica sugerira koliko se samo taj njegov liebling umislio. Pazi, igraš protiv Španjolske, utakmicu knock-out faze i napamet ti padne ići mijenjat kopačke 10 minuta prije kraja prvog dijela? Moraš biti bahat (jer znaš da uživaš status miljenika), prikraćen ili oboje da si takvo što dopustiš. Petkovića nije smio mijenjati za Kramarića. To je naprosto glupo. Kad sam vidio da Kramarić ulazi, mislio sam da ga mijenja za Rebića. No, ovo nije imalo nikakve logike. Uz to Oršić-Petković su uigran tandem, mogao je ostavit Petkovića toliko dugo da vidimo kako će funkcionirat s Oršićem, možda bi zabili i ranije, a ako već ne, onda ga definitivno mijenjat za Budimira. Dakle, to su neke od krucijalnih nebuloza koje su osujetile našu pobjedu i koje idu isključivo na dušu Daliću koji je reagirao kao amater. 

Dobre stvari su da me oduševio naš mentalitet povratka nakon 1:3. To je novina koja nam se do Rusije nije događala. Jučer su Švabe imale puno više motiva vratit se protiv Engleza, pa nisu uspjeli. Veselilo me vidjeti i kemiju Oršića i Pašalića. Jako su dobro kliknuli i prva smislenija akcija na ovom prvenstvu bio je upravo taj njihov treći gol koji je donio produžetke. U nadolazećim kvalifikacijama, ali i Ligi nacija bih češće volio vidjeti i Oršića i Pašalića u igri. Želim vidjeti i Sosu. Hoću bar na klupi vidjeti i Majera, a ako onaj Biuk obećava, bogme i on zaslužuje jednu utakmicu ili bar poluvrijeme Lige nacija da vidimo što dečko može i u kojem smjeru ide. Imamo toliko mladih koji su perspektivni i koje bi moglo uigrati u nekoliko sustava da mi je zaista neshvatljivo ponašanje dijela publike koja očigledno nema pojma i nepravedno podcijenjuje naše kapacitete tjerajući nas da pristajemo na manje i da se zadovoljavamo statusom  male reprezentacije. Realno, Hrvatska nikad nije trebala dati ni olimpijske pobjednike u slalomu, pa je dala. Čemu stalno ti alibiji da nas je malo i da nemamo infrastrukturu? Očito smo toliko sportski hipertalentirani da ni to ne može spriječit naše uspjehe štoviše, možda nam je i prednost. Možda bi bili razmaženiji da odrastamo u idealnim uvjetima. Pozitivan je pomak što i svo četvero potencijalnih s one HNS-ove liste nisu teška katastrofa. Bilić (najmanje ga priželjkujem zbog pretjerano ziheraške igre i nesklonosti riziku), Prosinečki, Kovač (sigurno nikad ne bi pristao) i Bjelica (moj osobni favorit) bi svi dobro odradili smjenu generacija i mislim da ne bi radili ovakve pacerske greške kakve je Dalić, no bože moj, tu je još do Katra, pa ćemo vidjeti što će donijeti budućnost. 

Dakle, najviše me smeta što spuštamo ljestvicu i ne cijenimo dovoljno svoj potencijal, a to nepoštovanje iskazujemo svaki puta kad smo zadovoljni ovakvim turnirom i ispadanjem. Tim više jer je koncept ovog prvenstva promijenjen i knock-out faza zapravo počinje tek s idućim krugom. Tkogod se natječe, na natjecanje ide ili bi trebao ići zbog trofeja, a ne zbog sudjelovanja. Samo ako si visoko postaviš granicu, možeš napredovati i ostvarivati rezultate. Da smo mi u Rusiju došli sa stavom - važno je sudjelovati, nikad ne bi vidjeli finala. Mene osobno ne tangira što Francuska ili Portugal nisu prošli, tangira me utoliko što su nam crne mačke, očigledno ne znamo igrati s njima dovoljno dobro odnosno lukavo da ih pobjedimo, pa nam se sada baš otvorio ždrijeb.

Što je za mene blamaža? Činjenica da u 3 godine s rosterom mladih igrača nismo uspjeli stvoriti školski smislen sustav igre, uigrati 2 momčadi, prvu i zamjensku, jasno definirati tko igra koju poziciju već smo se sa senatorima nepotrebno blamirali u Ligi nacija umjesto da smo to radili s nadolazećim snagama. Čitavo vrijeme je išla mantra da nam nije bitna Liga nacija, a onda su u njoj igrali senatori umjesto da se prilika da osjete takve utakmice dala mladim igračima koji bi odmah mogli pokazati što mogu i znaju, a možda bi se i dobro prezentirali i prodali u jače klubove. Već sam rekao daa je deplasirano  gatati  kakva će biti budućnost mladih koji dolaze. Pratim reprezentaciju od 1998. intenzivnije od 2008. i dobro se sjećam da je i današnjim nedodirljivima dosta dugo trebalo da postanu junaci iz Rusije i igrači s pokalima Lige prvaka. Modrić se u Tottenham iz Dinama prodao tek s 23, u Real s 26. No, svakako mislim da bi mladi trebali dobivati veću minutažu i s tog aspekta razumijem frustracije. Sosa konkretno ima  23 godine, Ćaleta Car 24, Vlašić 23, Majer 23, Ivanušec 22 (slučajno upao u roster, u najboljoj momčadi U-21), Bradarić 21...a onda su tu i nešto stariji Petković 25, Oršić 28, Pašalić 26, Budimir 29...ti dečki naprosto trebaju počet dobivati minutažu u Ligi nacija, prijateljskim utakmicama, kvalifikcijama jer nema smisla da su senatori zacementirani i igraju sve živo. Bio bih najsretniji da se zatome pojedinačne taštine i da se izvuče maksimalno iz senatorske zrelosti i mlade potentnosti, a to se može samo ako nitko ne drži monopol na poziciju i minutažu.

Uz to, ne sviđa mi se atmosfera i čini mi se da sam detektirao što je glavni problem, a to je elitizam. Dalić se s tim senatorima iz Rusije zatvorio u privilegirani krug nedodirljivih koji su postali zbilja ko borci NOB-a, u krug mogu ući sam odabrani, a ostale se tretira ko drugi razred igrača. U takvim okolnostima mi je normalno da se stvaraju frontovi i da su neki mladi nezadovoljni i neka su nezadovoljni i neka protestiraju jer to govori da imaju karakter i da nisu šlape, a to nam treba na terenu. 

Nisam zadovoljan što Dalić ostaje. Mislim da ne može pobjeći od svog CV-a koji sigurira da naprosto nije dorastao reprezentaciji Hrvatske i zato se i skriva iza podrške jednog Modrića ili političke podrške HDZ-a u HNS-u jer on sam svojim igrama nije zaslužio podršku. Njegov najveći forte je retorika i psihologija, no trenerski posao baš i ne zna i vidi se da nije dorastao zadatku izgrađivanja reprezentacije koja možda više nego ikada pršti od potencijala. Ok, zasad se čini da nemamo novog Modrića na vidiku, ali zato mi djeluje da smo momčadski puno kompaktniji i perspektivniji, a to mi je čak i bitnije nego li da imamo jednog superstara. Nogomet je naposljetku momčadski, a ne individualni sport. 

Što se tiče budućnosti, za nju ne strahujem. 1998. su mnogi govorili da je ovo bila jedna šansa za naših života. 10 godina kasnije već smo imali momčad koja je mogla otići do kraja Eura, falilo je koncentracije i sreće. Od 2008. startala je generacija koja je završila sa srebrom u Rusiji. Unutar 20 godina, dvije medalje na Svjetskim prvenstvima, a sada uvjeren sam, a neka me vrijeme demantira ili potvrdi, imamo perspektivu i za korak dalje jednom u budućnosti. Hoće li trebat čekat idućih 5, 10 ili 20 godina ne znam, ali znam da imamo u ovom trenutku potencijal koji se može razviti u nešto veliko. Uz sreću, "dobar vjetar" i dobar stožer i izbornika već na sljedećem prvenstvu možemo tražiti puno više. Bitno je kako se postavimo. Da se Portugal postavi kao pojedinci u maniri važno je sudjelovati, ne bi prošao grupu. Prema tome, na svakom prvenstvu trebamo sanjati veliko i trebamo vjerovati u sebe jer ako smo nešto naučili dosad onda je to da se uspjeh postiže kad se igra momčadski i kad se vjeruje u sebe. Potencijal imamo, fali nam još samo dobar izbornik. No, Dalić odlazi nakon Katra, a smjer u kojem razmišlja Savez je dovoljno zadovoljavajući da povjerujem kako nakon Dalića možemo dobit pristojnog izbornika i to će biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku za nas je dobro sasvim dovoljno, nažalost Dalić nije ozbiljan izbornik za jednu europsku momčad i to je pokazao načinom na koji je vodio utakmicu protiv Španjolske. Mi smo možda izgubili 3:5 ali on je izgubio 0:5. Slanje Oršića, Budimira i Pašalića u trenutku kad gore kuća i štala je vatrogasna mjera, to svatko može - u juriš, pa što bog da i sreća junačka. Nisam fan, objasnio sam zašto, ali fan sam reprezentacije i stoga želim dobro i Daliću da bi bilo dobro svima njima i nama.

A senatorima poruka - ne činite mladima ono što su drugi nekoć činili vama. Dajte im da igraju, ima dovoljno minuta i utakmica za sve.

Modriću, ne možeš više igrati 90 minuta. To ne znači da se moraš opraštat već da se prilagodiš sustavu, više vjeruješ suigračima i igraš optimalno (60 minuta po utakmici)

Lovren, skrati jezičinu.

Jučer su me još dojmovi lupali na full, nije mi dobro sjelo vidjevši da su ispali i Francuska i Portugal. Imao sam osjećaj da će se to dogoditi što bi nama otvorilo veliku šansu i nije mi drago što smo ispali takvim nesretnim spletom okolnosti koji su koliko determinirani, toliko i ne jer su se neke stvari mogle spriječiti i moglo se više. Realno se moglo proći Španjolce u onoj domeni koja nam je bila dohvatljiva da smo obavili bolju pripremu (taktičku i fizičku) što je u domeni stožera i izbornika.

Sigurno se mnogi sa mnom neće složiti oko onoga što ću napisati, a i ne moraju. Nakon toliko stoljeća živimo u kakvoj takvoj demokraciji i svak ima pravo reći što misli, pa i ja. Nastojat ću zatomit svoj temperament i suzdržat se od preoštrih kritika, pa se možda iz svega izrodi nešto konstruktivno, a ako i ne, ako ostane tek promišljanje, bit će mi dovoljno što sam to izbacio iz sebe.

Prvo, složio bih se s Nikolom Vlašićem da ovo nije uspjeh.  Fortuna je prekjučer bila na našoj strani, no kao što reče jedan citat - sudbina čeka iza ugla, ali u kućne posjete ne ide. Lopta se jednom odlučila sama ugurat u protivnički gol, ali očekivati da to učini još koji put jer naša obrana ne nalikuje ni švicarskom siru već pisti bilo bi previše. S aspekta tog iracionalnog, sreća je odjenula kockice, ali čak ni sreća nije bila dovoljna zbog loše postavljene igre, lošeg odabira s klupe, loše fizičke pripreme (pretrčali nas za 20km) i naposljetku lošeg i nekoncentriranog vođenja same utakmice.

Čitava Hrvatska vidjela je da po općim obilježjima Mislav Oršić figurira kao najlogičnija zamjena Perišiću. Sjajna sezona iza njega, hattrick za Tottenham, odlična partija protiv budućeg prvaka Europe, španjolskog Villarreala i gol kao šlag na tortu za savršeni svršetak europske sezone i prvih 11 u idealnoj momčadi UEFA-e. S druge strane Ante s Rebića strane na kojeg smo zajedno sa samoprozvanim Šukerom iz Hoffenheima potratili dvije utakmice u grupnoj fazi da bi im pronašli idealan sustav i uklopili ih. Na kraju je argument bio da je razlog ispodprosječnim rezultatima bila činjenica da Rebić igra lijevo krilo, a ne špicu. Poštujem firmu, ali osim što se to dokazuje i isprobava prije turnira, isto tako ne umanjuje činjenicu da je prekasno zamijenjen i da je Oršić dobio premalo minuta i na ovom Euru i u nekim ranijim izdanjima (kao uostalom i Pašalić). Rekao sam prije tekme i nisam bio jedini, ako da Oršiću pola sata, zabit će gol. Ne da je zabio gol već je asistirao i otvorio još par šansi. Mnogi su mu zamjerali igre za Hrvatsku u mrvicama koje bi dobio, no kad bi i igrao u reprezentaciji, nije igrao na svojoj prirodnoj poziciji. No, nisu mnogi. Iskreno, nije mi jasna ta navada  da se eksperimentira s takvim moćnim bolidom koji Dalić ima na raspolaganju. Ako igrači ne igraju na svojim prirodnim pozicijama, kako od njih očekivati maksimalne performance? Da si ponizan i skroman, ne bi imao poriv za eksperimentima. Eksperimentirati žele oni koji se žele istaknuti, unijeti svoj potpis. No, eksperimentirati može Pep Guardiola, trener Dalićevog ranga trebao bi se držati nekih osnova. Nadalje, meni je jasno da je Perišić nedodirljiv i treba biti, falio je protiv Španjolske koju bi s njim sigurno tukli. No, zar Perišić mora igrati uvijek svih 90 minuta? Ne može igrati primjerice do 65. ili 70. pa onda prepustiti mjesto Oršiću ili koga je već Dalić zamislio kao zamjenu pa da dobije svježinu u igri i jasniju perspetivu o igračima? Zašto Modrić nakon 70 utakmica u sezoni i s 36 godina na leđima mora igrat produžetke dok se iz igre vade vrlo potentni  Vlašić ili Kovačić? Neka logika nalaže da kad imaš klasu Lukinog ranga onda ga čuvaš i doziraš, ne iscrpljuješ ga osim ako nisi pohlepni Real iz Madrida koji usprkos početnom nipodištavanju tog "Balkanca" već 10 godina nije sposoban pronaći njegovu adekvatnu zamjenu. Luka hoće igrat? A koje su Dalićeve kvalitete osim retorike i psihologije? Ne može popričat s njim i objasnit mu da više ne može igrat 90 + produžeci ako već oko 80. pada na koljena? 

Mi smo jako glupo izgubili utakmicu protiv Španjolske. Bez daljnjega da su bili bolji veći dio utakmice, ali mi smo u utakmicu ušli kao da je plan igre smišljao netko s ceste, a ne prosječan stožer. Što i ne čudi, mislim koja je vrijednost pomoćnika u Dalićevom stožeru? Tko njega savjetuje? Ćorluka koji je pred par tjedana objesio kopačke o klin? Ladić koji se nakon nogometne karijere posvetio golferskoj? Olić koji isto nema nekakve trenerske reference? Normalno da smo već u samom početku izgubili na taktičkom planu.

No, mi smo se i vratili. Dakle, činjenica da su se ti dečki vratili s 1:3 na 3:3 protiv Španjolske sugerira da ovdje mnogi, ali mnogi nisu svjesni kakvu mi ekipu i potencijale imamo. Mnogi koji se sada zadovoljavaju ovim rezultatom zapravo podcijenjuju ekipu i potencijale  u i oko reprezentacije. U igru uđu dečki koji su dosadašnji dio prvenstva proveli na tribinama i klupi i vrate nas u 20 minuta  u život protiv jedne Španjolske, ne znam jel su ljudi toga istinski svjesni. No, ono što je bitno naglasiti jest da su to napravili USPRKOS DALIĆU i njegovim idejama, a ne zahvaljujući. On je naprosto stihijski poslao sve ofenzivno što mu je preostalo  za što nisu potrebni nikakva naročita pamet ni umijeće. Ono gdje je on PONOVNO ZAKAZAO bila je činjenica da je nakon toga (on vjerojatno zove dar od Boga, ja ću prevaga talenta) dozvolio da ga "ponese" i "zaboravio" da u igru s produžetkom odmah mora ući s jačom defanzivom i čekat penale ili eventualne kontre, a ne da mu beka igra dečko koji je defanzivni manjak i na krilima,  a kamoli na beku. S druge strane, koliko god sam ohrabrivao da se Gvardiolu da šansa, otišlo se u posve drugu krajnost kada mu se davala puna minutaža. On je svoju minutažu kad je već Barišić ozlijeđen, trebao podijeliti s Bradarićem ili nekim drugim tko je defanzivno jači. Tako da se na kraju naša ionako jalova obrana u produžecima pretvorila u običnu pistu, šetalište. Brekalo ne može, ovaj još dovoljno ne zna. Kramarić, taj samoproglašeni Šuker je zaista pacerski zaboravio poentirati za 4-3, pucao je ko amater i utakmica se nije prelomila. No, čak i da jest, pitanje je uz takvu rupu u obrani što bismo mi napravili do kraja. Vjerojatno popili još 2 gola bar. Dakle, isključivo je Dalićeva krivica što odmah po početku produžetaka u igru nije poslao Vrsaljka ili Badelja. Njegova je banalna greška također što umjesto da vadi Modrića, iz igre izvodi super raspoloženog Vlašića koji bi mogao istrčat 240 min, a ne 120.  Nevjerojatna je Dalićeva krivica što nije primjetio da mu na terenu fali igrač i da Rebić 2 metra od njega mijenja kopačke. Čim je vidio da se ovaj šeće po liniji, trebao ga je zgrabit, šutnut u dupe i poslat u igru, pa odmah dizat njegovu zamjenu. Ta sitnica sugerira koliko se samo taj njegov liebling umislio. Pazi, igraš protiv Španjolske, utakmicu knock-out faze i napamet ti padne ići mijenjat kopačke 10 minuta prije kraja prvog dijela? Moraš biti bahat (jer znaš da uživaš status miljenika), prikraćen ili oboje da si takvo što dopustiš. Petkovića nije smio mijenjati za Kramarića. To je naprosto glupo. Kad sam vidio da Kramarić ulazi, mislio sam da ga mijenja za Rebića. No, ovo nije imalo nikakve logike. Uz to Oršić-Petković su uigran tandem, mogao je ostavit Petkovića toliko dugo da vidimo kako će funkcionirat s Oršićem, možda bi zabili i ranije, a ako već ne, onda ga definitivno mijenjat za Budimira. Dakle, to su neke od krucijalnih nebuloza koje su osujetile našu pobjedu i koje idu isključivo na dušu Daliću koji je reagirao kao amater. 

Dobre stvari su da me oduševio naš mentalitet povratka nakon 1:3. To je novina koja nam se do Rusije nije događala. Jučer su Švabe imale puno više motiva vratit se protiv Engleza, pa nisu uspjeli. Veselilo me vidjeti i kemiju Oršića i Pašalića. Jako su dobro kliknuli i prva smislenija akcija na ovom prvenstvu bio je upravo taj njihov treći gol koji je donio produžetke. U nadolazećim kvalifikacijama, ali i Ligi nacija bih češće volio vidjeti i Oršića i Pašalića u igri. Želim vidjeti i Sosu. Hoću bar na klupi vidjeti i Majera, a ako onaj Biuk obećava, bogme i on zaslužuje jednu utakmicu ili bar poluvrijeme Lige nacija da vidimo što dečko može i u kojem smjeru ide. Imamo toliko mladih koji su perspektivni i koje bi moglo uigrati u nekoliko sustava da mi je zaista neshvatljivo ponašanje dijela publike koja očigledno nema pojma i nepravedno podcijenjuje naše kapacitete tjerajući nas da pristajemo na manje i da se zadovoljavamo statusom  male reprezentacije. Realno, Hrvatska nikad nije trebala dati ni olimpijske pobjednike u slalomu, pa je dala. Čemu stalno ti alibiji da nas je malo i da nemamo infrastrukturu? Očito smo toliko sportski hipertalentirani da ni to ne može spriječit naše uspjehe štoviše, možda nam je i prednost. Možda bi bili razmaženiji da odrastamo u idealnim uvjetima. Pozitivan je pomak što i svo četvero potencijalnih s one HNS-ove liste nisu teška katastrofa. Bilić (najmanje ga priželjkujem zbog pretjerano ziheraške igre i nesklonosti riziku), Prosinečki, Kovač (sigurno nikad ne bi pristao) i Bjelica (moj osobni favorit) bi svi dobro odradili smjenu generacija i mislim da ne bi radili ovakve pacerske greške kakve je Dalić, no bože moj, tu je još do Katra, pa ćemo vidjeti što će donijeti budućnost. 

Dakle, najviše me smeta što spuštamo ljestvicu i ne cijenimo dovoljno svoj potencijal, a to nepoštovanje iskazujemo svaki puta kad smo zadovoljni ovakvim turnirom i ispadanjem. Tim više jer je koncept ovog prvenstva promijenjen i knock-out faza zapravo počinje tek s idućim krugom. Tkogod se natječe, na natjecanje ide ili bi trebao ići zbog trofeja, a ne zbog sudjelovanja. Samo ako si visoko postaviš granicu, možeš napredovati i ostvarivati rezultate. Da smo mi u Rusiju došli sa stavom - važno je sudjelovati, nikad ne bi vidjeli finala. Mene osobno ne tangira što Francuska ili Portugal nisu prošli, tangira me utoliko što su nam crne mačke, očigledno ne znamo igrati s njima dovoljno dobro odnosno lukavo da ih pobjedimo, pa nam se sada baš otvorio ždrijeb.

Što je za mene blamaža? Činjenica da u 3 godine s rosterom mladih igrača nismo uspjeli stvoriti školski smislen sustav igre, uigrati 2 momčadi, prvu i zamjensku, jasno definirati tko igra koju poziciju već smo se sa senatorima nepotrebno blamirali u Ligi nacija umjesto da smo to radili s nadolazećim snagama. Čitavo vrijeme je išla mantra da nam nije bitna Liga nacija, a onda su u njoj igrali senatori umjesto da se prilika da osjete takve utakmice dala mladim igračima koji bi odmah mogli pokazati što mogu i znaju, a možda bi se i dobro prezentirali i prodali u jače klubove. Već sam rekao daa je deplasirano  gatati  kakva će biti budućnost mladih koji dolaze. Pratim reprezentaciju od 1998. intenzivnije od 2008. i dobro se sjećam da je i današnjim nedodirljivima dosta dugo trebalo da postanu junaci iz Rusije i igrači s pokalima Lige prvaka. Modrić se u Tottenham iz Dinama prodao tek s 23, u Real s 26. No, svakako mislim da bi mladi trebali dobivati veću minutažu i s tog aspekta razumijem frustracije. Sosa konkretno ima  23 godine, Ćaleta Car 24, Vlašić 23, Majer 23, Ivanušec 22 (slučajno upao u roster, u najboljoj momčadi U-21), Bradarić 21...a onda su tu i nešto stariji Petković 25, Oršić 28, Pašalić 26, Budimir 29...ti dečki naprosto trebaju počet dobivati minutažu u Ligi nacija, prijateljskim utakmicama, kvalifikcijama jer nema smisla da su senatori zacementirani i igraju sve živo. Bio bih najsretniji da se zatome pojedinačne taštine i da se izvuče maksimalno iz senatorske zrelosti i mlade potentnosti, a to se može samo ako nitko ne drži monopol na poziciju i minutažu.

Uz to, ne sviđa mi se atmosfera i čini mi se da sam detektirao što je glavni problem, a to je elitizam. Dalić se s tim senatorima iz Rusije zatvorio u privilegirani krug nedodirljivih koji su postali zbilja ko borci NOB-a, u krug mogu ući sam odabrani, a ostale se tretira ko drugi razred igrača. U takvim okolnostima mi je normalno da se stvaraju frontovi i da su neki mladi nezadovoljni i neka su nezadovoljni i neka protestiraju jer to govori da imaju karakter i da nisu šlape, a to nam treba na terenu. 

Nisam zadovoljan što Dalić ostaje. Mislim da ne može pobjeći od svog CV-a koji sigurira da naprosto nije dorastao reprezentaciji Hrvatske i zato se i skriva iza podrške jednog Modrića ili političke podrške HDZ-a u HNS-u jer on sam svojim igrama nije zaslužio podršku. Njegov najveći forte je retorika i psihologija, no trenerski posao baš i ne zna i vidi se da nije dorastao zadatku izgrađivanja reprezentacije koja možda više nego ikada pršti od potencijala. Ok, zasad se čini da nemamo novog Modrića na vidiku, ali zato mi djeluje da smo momčadski puno kompaktniji i perspektivniji, a to mi je čak i bitnije nego li da imamo jednog superstara. Nogomet je naposljetku momčadski, a ne individualni sport. 

Što se tiče budućnosti, za nju ne strahujem. 1998. su mnogi govorili da je ovo bila jedna šansa za naših života. 10 godina kasnije već smo imali momčad koja je mogla otići do kraja Eura, falilo je koncentracije i sreće. Od 2008. startala je generacija koja je završila sa srebrom u Rusiji. Unutar 20 godina, dvije medalje na Svjetskim prvenstvima, a sada uvjeren sam, a neka me vrijeme demantira ili potvrdi, imamo perspektivu i za korak dalje jednom u budućnosti. Hoće li trebat čekat idućih 5, 10 ili 20 godina ne znam, ali znam da imamo u ovom trenutku potencijal koji se može razviti u nešto veliko. Uz sreću, "dobar vjetar" i dobar stožer i izbornika već na sljedećem prvenstvu možemo tražiti puno više. Bitno je kako se postavimo. Da se Portugal postavi kao pojedinci u maniri važno je sudjelovati, ne bi prošao grupu. Prema tome, na svakom prvenstvu trebamo sanjati veliko i trebamo vjerovati u sebe jer ako smo nešto naučili dosad onda je to da se uspjeh postiže kad se igra momčadski i kad se vjeruje u sebe. Potencijal imamo, fali nam još samo dobar izbornik. No, Dalić odlazi nakon Katra, a smjer u kojem razmišlja Savez je dovoljno zadovoljavajući da povjerujem kako nakon Dalića možemo dobit pristojnog izbornika i to će biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku za nas je dobro sasvim dovoljno, nažalost Dalić nije ozbiljan izbornik za jednu europsku momčad i to je pokazao načinom na koji je vodio utakmicu protiv Španjolske. Mi smo možda izgubili 3:5 ali on je izgubio 0:5. Slanje Oršića, Budimira i Pašalića u trenutku kad gore kuća i štala je vatrogasna mjera, to svatko može - u juriš, pa što bog da i sreća junačka. Nisam fan, objasnio sam zašto, ali fan sam reprezentacije i stoga želim dobro i Daliću da bi bilo dobro svima njima i nama.

A senatorima poruka - ne činite mladima ono što su drugi nekoć činili vama. Dajte im da igraju, ima dovoljno minuta i utakmica za sve.

Modriću, ne možeš više igrati 90 minuta. To ne znači da se moraš opraštat već da se prilagodiš sustavu, više vjeruješ suigračima i igraš optimalno (60 minuta po utakmici)

Lovren, skrati jezičinu.