naravno da uspjeh ovisi o puno faktora, ali isto tako vrijedi da nikad nije ni probano s nekim, pa da imamo usporedbu

ovako su najjaču veznu liniju na svijetu vodili kreten Štimac, debitant Kovač, zalutali Čačić i Dalić, lik koji trenerski ništa nije napravio ni u HNL-u. S Rijekom je uspio ispast od albanskog sela Džepčišta

kao da daš Real u ruke Jurčiću. Po inerciji će biti u Top4, ako im se baš i potrefi, možda i osvojit naslov, ali kad dođe na noge kvalitetnim protivnicima s kvalitetnim macanima na trenerskoj klupi, onda se vidi da to nije to... da li bi Real bi trebao biti zadovoljan s time ili će tražit najboljeg raspoloživog stručnjaka?

Ili da daš dobar europski klub u ruke početniku i suprotstaviš ga višestruko bogatijem i igrački kvalitetnijem klubu s jednim od najboljih trenera u povijesti na klupi. Jasno je što će se dogoditi…(svaka sličnost s Tottenhamom i Dinamom je slučajna :))

Šalim se, naravno. S nekim stvarima koje ste naveli se slažem, ne bih se samo složio da je naša reprezentacija Real. Real je sami vrh, krema, oni mogu dovesti koga god hoće i platiti koliko god treba. Mi bi eventualno mogli dovesti trenera iz nekakvog drugog ešalona.

No, nebitno sad. Meni je tema trenera jedan od većih misterija u sportu, i sam u vezi toga promijenim mišljenje deset puta u toku dana. Nekad mi se čini da su treneri toliko precijenjeni i da se njihova uloga previše mistificira, a nekad se opet uhvatim u razmišljanju kako trener može napraviti ključnu razliku. Onda opet, ako može napraviti razliku, pitam se je li to zbog nogometnog znanja, ili zbog nekih drugih vještina koje su podjednako važne kad vodite tako veliku skupinu ljudi, a pogotovo nacionalnu selekciju.

I sam sam igrao nogomet, pratim ga cijeli život, i vidio sam mnogo trenera koji stvarno puno znaju o nogometu i koji su jako predani, ali jednostavno ne mogu ostvariti rezultat, dok s druge strane neki puno manje potkovani naprave više.

Poštujem svačije mišljenje, moj osobni dojam je da nogometna reprezentacija Hrvatske ne bi bila uspješnija da je vodi stranac, koji god da je, mislim da su rezultati koje mi ostvarujemo 'plafon'. Vjerojatno bi na trenutke igra bila bolja, ali rezultat bi se u najboljem slučaju vrtio oko ovog što smo imali dosad.

Treba nam stranac, dosadašnji loši rezultati sa doaćim trenerima (samo bronca i srebro sa SP u 20 godina) to jasno pokazuju.

Ne znam točno kakav taj stranac mora biti: tiranin ili prijatelj sa igračima, taktičar ili motivator, star ili mlad, napadački ili obrambeno orijentiran - samo znam da treba biti stranac to jest ne smije biti Hrvat. Treba mu izbrojati krvna zrnca i ako se u obiteljskom stablu pronađe kakva baba Hrvatica odmah ga treba diskvalificirati kao potencijalnog izbornika.

Jer baš ono zvuči jebački kad se kaze "imamo stranca za trenera", uff ježim se evo. 

Nijedno ime još nismo čuli, nikad. Nijedan primjer tzv. stranca.

Na koje usporedbe mislite točno? Mamić je Mamićev potrčko (očito:)), a imao je rezultate u Europi, bolje nego, recimo, Kuže. Krznar je kao početnik izbacio Tottenham, napravivši nešto o čemu puno razvikaniji treneri mogu samo sanjati. Čačić je ispao u četvrtfinalu EP u produžetku od budućeg prvaka, Dalić je uzeo srebro na SP, dok je recimo Kovač podbacio, a trenerski kotira puno bolje od njih.

Nije to sad ni bitno. Ja sam u svom komentaru upravo htio naglasiti kako je sve to relativno, kako postoji puno faktora, i kako je pitanje trenera puno kompleknije nego što se često prikazuje.

Iks puta smo o tome pisali, da su Dalic, Cacic ili Ciro neki trenerski magovi, valjda bi nekad u karijeri vodili neki veliki klub, pri tome je Ciro jos i trenirao neke francuske klubove /pri tome se uvalio u korupcijsku aferu/ Dalicu i Cacicu vrhunac karijere su HNL klubovi i Arabija.

Ajde da se ne lazemo, od nasih trenera nekakvu solidnu karijeru je napravio Bilic, Kovac je trenutno gradi, ima jedan zaboravljeni Leko koji je po Belgiji kazu bio dosta upecatljiv ali ne pratim belgijsku ligu, sad je u Kini, i Juric u Italiji za kojeg se vec moze reci da je uspjesan trener. Ostali?

Kakav crni Dalic, Cacic, Stimac i slicni. To samo na klupi reprezentacije moze sjediti, gdje se vjerojatno i prodaju menadzerski igraci, a sve je odlicno zamaskirano uspjesnom reprezentacijom koja bez ikakve polemike, ima sjajne rezultate. Mi smo nogometno i svakako mala zemlja, imati trece i drugo mjesto na SP je nedosanjani san za sve drzave naseg ranga. To se pise zlatnim slovima. Kako mi imamo toliko kvalitetnih nogometasa, i takve uspjehe, ni sami ne znamo. 

Kakvi bi bili unazad 30 godina da smo imali bolje trenera, tko to zna. Cesto se na rukometu kaze da bi imali vise medalja da smo imali bolje izbornike, to je sve sbbkbb, nas rukomet jednako kao i nogomet ima izvanredne cudesne rezultate u odnosu na realne mogucnosti. I u rukometu nemamo postenog trenera koji trenira negdje vani nesto veliko, toliko zaostajemo i za prosjecnim drzavama koje ulazu puno vise, rade puno bolje, mi imamo samo suvi talent i kadetsku ligu koja je jedna od boljih na svijetu. Objektivno, ne bi trebali biti nista bolji nego u kosarci ili odbojci, ali eto velesila smo. Kako, tesko je objasniti. To su teski incidenti, i hrvatski nogomet i hrvatski rukomet su incidenti, kao i obitelj Kostelic u skijanju recimo. 

Zadnji smo po ulaganju u sport u EU, a prvi po ulaganju u beskorisnu masu zvanu nevladine udruge. 

Hrvatski sport je zapravo jedno veliko cudo.