Po talentu je ova ekipa možda i još bolja od one 2018. ali ova generacija nije onako iskusna i premazana svim mastima kao što je bila ona. Tada su svi naši nositelji igre imali 30-ak godina i prošli su sve i svašta u karijerama. 

Ovaj put ćemo vjerojatno kao stoperski par imati Gvardiola i Šutala, dva dojučerašnja tinejdžera, dva igrača koji bi po godinama možda mogli još uvijek nastupati i za U-21 reprezentaciju. Lijevo će biti također mladi Sosa koji još uvijek iza sebe nema neke epske utakmice (čast Stuttgartu ali oni ne igraju gigantski važne utakmice) te će desno biti Juranović. Znači još će Livaković sa 27 godina biti najiskusniji igrač u zadnjoj liniji. Ekipe sa toliko mladosti u zadnjoj liniji rijetko osvajaju medalje na prvenstvima. Iskustvo je podcijenjena stvar u nogometu. I Dinamo je postao konkurentan u ligi prvaka tek kad se maknulo velike mlade talente iz prvih 11 i ubacilo prekaljene (a možda manje talentirane) igrače. 

Vida i Lovren 2018. nisu bili najbolji stoperi na svijetu ali su bili iskusni, čvrsti, pouzdani. Bojim se da toga neće biti ovog puta. Mladi igrači, pogotovo u zadnjoj liniji (ma koliko bili talentirani) znaju jednu utakmicu odigrati perfektno a drugu zeznuti nekim kiksom. Zbog toga ne očekujem rezultatsko ponavljanje Rusije 2018. i slično ali bi ovo prvenstvo moglo doći kao škola svim tim igračima i priprema za veće stvari u budućnosti. Očekujem još i da ćemo igrati možda i najljepši nogomet na svijetu jer je to ova reprezentacija sposobna. Sve mi miriše na EURO 2008. Izrazito lijep nogomet Hrvatske i plaćanje danka neiskustvu. Meni je smiješno kad stranci pišu kako je Hrvatska stara ekipa na zalazu, za njih je Hrvatska = Modrić. Ova Hrvatska je ustvari vrlo mlada i neiskusna ekipa uz iskusne pojedince poput Modrića i Perišića.