Švaba Miškovac je napisao/la:
Pa niko normalan nece reci da polufinale nije uspjeh, ali valjda se svi slazemo da je ok antinogometom dobiti utakmicu dvije, no kad si dosao do polufinala kako ti i trecu utakmicu za redom moze biti isti plan, identican, idemo izaci i cekati produzetke i penale.
Logicno da nece uspjeti, nije nikada nikome, pa nece ni nama. Nemojte Grcku spominjati, oni su postizali golove, jedan po utakmici pa jedan, mi smo jednom ili dva puta sutirali u okvir gola u dvije kljucne utakmice cetvrtfinala i polufinala.
Propustena je odlicna prilika, ko zna kad cemo opet u polufinale, imas priliku izadji jurisaj, bori se, pa jurisaj kad gubis 0:2. Mi ne bi gol postigli da se igralo jos 4 sata.
Niti mozes postici gol kad igras najdekadentniji nogomet koji je moguce igrati.
Sad nas kao uvjeravaju da ih je ubio penal, meni to zvuci kao jeftini alibi. Nesto nije stimalo u nasoj igri, mi smo protiv Brazila izasli kao ratnici, sa Argentinom smo izasli kao misevi. Ako je problem umor, reci onda umorni su istroseni i ajde prihvatam. Mada ce se postaviti pitanje zasto ne igraju odmorniji igraci, no dobro, mi svakako ne dobijamo odgovore na pitanja niti ih zapravo itko i postavlja.
Vidi cijeli citat
Nismo mi igrali antinogomet nego jedini nogomet koji smo s ovim kadrom mogli igrati bez da odletimo kući u skupinama, a ni ovako nismo bili daleko od toga. Protiv Argentine smo izašli onako kako bi velika većina ozbiljnijih trenera s ovim igračima u ovoj fazi natjecanja i fizičkog stanja izašla. Nije nas slomio penal nego drugi gol, a za juriš ne samo da nije bilo snage nego ni kvalitete čega nema cijeli ovaj turnir.
Napadački smo limitiraniji nego što mislimo, a nije da ne mislimo. 2018. smo imali tercet Perišić-Mandžo-Rebić. Ovo danas kvalitetom je za klasu ispod, fizički možda i više, a nije da smo se tada prošetali do finala i zabijali puno više. Sosa ofenzivno ovaj turnir nije odigrao milimetar bolje od Strinića 2018. Rakitić je tada rasturao. Kramarić je bio bolji od ovog danas, a danas nam je glavni napadač dok je tada bio rezerva. Jednostavno, 2018. smo bili jači. Kad su ti golman i stoper najbolji igrači turnira to dovoljno govori o stanju stvari. Ovo je čudesan uspjeh, s obzirom na kadar možda i veći nego 1998. i 2018. Emotivno gledano, naravno da su ti turniri ljudima više donijeli, ali mi smo ovdje uistinu bili autsajderi. I još smo izbacili prvog favorita prvenstva.
Kad se dojmovi slegnu ovo će ostati jedno lijepo poglavlje u povijesti HR nogometa. Je li moglo bolje? Uz dodatnu dozu sreće, možda. Je li moglo gore? Sigurno.