Pitanje za Osjecane, da li je ovaj mali Cvijanovic razlog zasto Kupresak nije dobio ugovor u Osijeku? Kupresak igra fantasticnu sezonu u Sirokom, definitivno kvaliteta za HNL

A i Renato Josipovic je takodjer odlicno branio u prvom dijelu sezone

Kad gledaš golove koje smo dobili 2014, siguran sam da čak većinu ne bi primili. Al doslovno većinu. Pletkosa ih je imao na vrhu prstiju, ali baš mu je falilo brzine i reakcije...

Osim toga, Pletikosa je na tom turniru luđački ispucavao doslovno svaku loptu u bunar kao idiot - nismo osvojili doslovno niti jednu. I onda Rakitić ide do golmana po loptu, pa se cijela vezna linija spusti, pa se spuste i stoperi u krilo, pa imaš turnr kakav imaš.

Plete je tad ima gadnih osobnih problema i nije triba branit. 

Najdebilnija odluka Kovača bila mi je Olić na desnom i lijevom krilu. Valjda je mislio da će ovaj igrati kao Robben.

Da. Olić je imao brzinu, ali nikako se nije snašao. Desno bi se zaletio, pa stao, pokušavao dribljati, što mu nije bila jača strana. Doduše, lijevo je uspio dodati za brzi gol Brazilu, ostalo tragikomično.

Olić je bio zvijer, ali kao lutajući napadač. Presing igrač i zabijanje iz pucanja pod pritiskom protivnika. Na to se nalijepio i Mandžo. Oboje su igrali u paru recimo protiv Turske kao Kerberi. Bilić je volio često igrati s 2 napadača.

Taman prije prvenstva je Olić u klubu odigrao par na krilu. Moguće da je to Kovača zavaralo.

Na tom SP-u 2014., nije samo Pletikosa bio taj koji je gubio korak, čak štoviše, činilo mi se da se dosta i trudio, skinuo je nekoliko opasnih lopti protiv Brazila, ali kao da je cijeli tim izgledao u nekom grču. Jedan Pranjić je potpuno zakazao, bio je propuh u obrani; Schildenfeld nije mogao zamijeniti Šimunića na kojem se FIFA pomalo brutalno i nepravedno iskalila. Siguran sam da bi iskusni Joe Šimunić u obrani dao tu potrebnu mirnoću, iskustvo i sigurnost, no nažalost zbog političkog progona bio je primoran zaključiti karijeru. Također na tom SP-u došlo je do velikog animoziteta između izbornika Kovača i nekih, donedavno mu suigrača; izbornikova krutost i "treniranje strogoće" dovela je do loše atmosfere u timu - sjetit ćemo se slučaja Vukojević. I da Kovač je po postavljanju igre suzbio kreativnost srednjeg reda, Modrić i Rakitić su više izgledali kao neki dugokosi manekeni, a manje kao igrači koji tek dotiču vrhunac karijere u Madridu, odnosno Sevilli (uskoro u Barceloni). A obojica su te sezone imala odlučne klupske karijere. Uz to što se poklopila objektivna okolnost (Manaus) koja nas je osakatila za najvažniju utakmicu, imao sam dojam da je i igračima laknulo nakon poraza od Meksika.

Inače, kad se već prisjećamo prošlih razdoblja, složio bih se s prethodnim upisima da je pred to prvenstvo 2008. vladala nekako najbolja atmosfera, posebice nakon duplog skalpiranja Engleza. Ostat će vječni žal zbog te proklete Turske. 2012. slično, imam osjećaj da je ta ekipa bila možda i jača od one 2018., ali eto, čudan je nogomet...

Razdoblje najcrnijeg mraka je ono nakon '98, pogotovo 2002. Možeš misliti kakav je to kaos od ekipe organizacije kad se smjena generacija radi između prve i druge utakmice skupina SP-a. Raspašoj u rangu Srbije i nekih afričkih reprezentacija.

A kad se spominjemo trenera, uvijek duboki naklon Ottu. Dobio je u ruke najmanje talenta ipak, iskopao neke nove igrače od tko zna gdje i složio OK ekipu. Dobro su se držali i protiv Francuza i protiv Engleza, a kad se čita postava, imena su ajme meni.

Meni do Bilića nije bila jasna obrambena postava. Nitko nije na teren izlazio bez 4-5 klasičnih stopera. Zato ne mogu smisliti vraćanje na 3-5-2 To je samo isprika da natrpaš balvane u ekipu. Ništa od tog nogmeta. Pa mi smo prodisali s ovim Dalićevim postavama - čak i bez defanzivnog veznog.

Pogledajmo Bišćana. Frajer je rasturao i onda se prebacio na 5 3 2. I otišlo skoro sve kvragu.