Stavimo samo na nekoliko minuta po strani i Svjetsko 2018., i tri Kupa s Hajdukom, i polufinale Lige prvaka, i kapetanstvo tamo nekom Mbappéu, i gol iz slobodnjaka za taj isti Monaco i još hrpu uspjeha koje je gotovo pa nemoguće ostvarit nekome tko je rođen u "malom" Zadru. Ma samo na jednu minutu.
Najveći uspjeh Danijela Subašića je šta je u moru svih nas koji nismo dosljedni sebi i svojim odlukama nerijetko niti jedan dan uspio pokazati pravu vrijednost života iznad nogometa i nogometnih uspjeha te ostati dosljedan svom prijatelju Hrvoju Ćustiću svaki trenutak svoje karijere, nesebično dijeleći s njim svaki uspjeh i neuspjeh svoje karijere. To mogu samo veliki ljudi. Samo veliki ljudi na svom vrhuncu moći i popularnosti u prvi plan mogu staviti nekog drugog, u ovom slučaju svog prerano preminulog prijatelja.
I danas, i sutra, i za 20 godina na spomen Danijela Subašića uvijek ćemo se sjetit i Hrvoja Ćustića. E, to je jebeni uspjeh. Ljudski. Prijateljski. Životni.
Hvala ti, Suba, velik si!

