Hrvatska kad je bila najjača 2018. i 1998. imala je oba elementa tehnike i brzine/fizikalija. Spojivši tehniku Prosinečkog, Bobana, Asanovića, Modrića, Rakitića, sa brzinom i fizikalijama Jarnija, Stanića, Bokšića, Perišića, Mandžukića, Rebića. To je ujedno i najbolja tradicija hrvatskog nogometa da uspjeva spojiti najbolje od oba svijeta kad je generacija prava. Danas zbog raznih razloga fale Rebić i Oršić koji su mogli bit na raspolaganju, mladoj fali Biuk.
Osobno nisam za igru s 3 iza, to je po meni nepotreban povratak u povijest. To se igra zbog napadača, a ne viška stopera, ili manjka krila. Ako imaš 2-3 napadača Reala, Intera, Chelseaja, onda krojiš formaciju da ih 2 budu na terenu u isto vrijeme jer je šteta da su na klupi kad najviše mogu utjecati na ishod utakmice, kao nekad Šuker i Bokšić. Isto tako potrebna je i prava kombinacija, jedan visok i jak, drugi brz, pokretan i tehničar. 3-5-2 je formacija više za reaktvni nogomet, obrana i kontra, izravnije. Dok nam naš 4-3-3 omogućava najbolju kontrolu posjeda.
Dalić je pronašao recept kojim smo čak i Brazilu i Španjolskoj uzeli posjed preko 2 stopera koji znaju igrati s loptom, 2 beka koja se dižu i čarobnom trojkom u sredini. Sumnjam da to treba koncepcijski mijenjati, treba samo nadograditi napad.
Za Euro nam je odlična kombinacija Orišić - Perišić koja nudi brzinu, ili Perišić naprijed. Dugoročnije vjerujem u kombinaciju Brekalo - Sosa koja se pozna i žmirečki zbog godina igranja zajedno u mlađim kategorijama, i idealno se nadopunjuju, dok jedan dribla u sredinu, drugi koristi koridor uz liniju. Vjerujem da će Brekalo i Sosa sazrijeti do 26-28 godina i da će nam postati odlična i bitna snaga. Treba naći rješenje za desnu stranu i napad, mladih potencijala ima.
Naravno, dopuštam drugačiji razvoj i mišljenja, ovusno o razvoju igrača i viđenju izbornika. Ako najveće klase u repki postanu Musa, Beljo, Šimić, Frigan, onda slaži formaciju sa 2 napadača.