Opet, nebi se složio jer na istom principu se može reći i za ostale reprezentacije. Na kraju slabe generacije su znali imati Argentinci, Brazilci, Francuzi, Nijemci..Talijani i Nizozemci već duže vrijeme imaju krizu rezultata.

Kada se reprezentacija 25+ godina zadržava u top10 gdje smo imali nekoliko smjena generacija, gdje smo na nekoliko turnira osvajali medalje, na eurima smo imali dobre nastupe i osvajali skupine ispred tada Nijemaca, Španjolaca...Finalist Lige Nacija itd.  

Sve to u eri Mamića, raznih prosvjeda kontra HNS-a, namještanja i guranja politike te izbornika koji svojom kvalitetom nisu zaslužili voditi već se postao dobivao preko kumstva i veze.

To zajedništvo je dosta izlizan pojam jer se Kustić i co krenuli skrivati iza njega da bi uhljebili u savez svoje ljude, nagurali bivše repreznetativce bez podloge u stručni štab itd. Međutim u kojem to timskom sportu timska kemija nije važna ? Mandžukić i Modrić nisu pričali godinama van terena, ali one izvedbe na terenu su stvar karaktera i mentaliteta kako pojedinca tako i grupe. 

Mi smo realno naše uspjehe ostvarili radi kvalitete koliko god to netko želio osporiti. Ne možeš ostvarivati uspjehe samo na temelju zajedništva, nije slučajnost da smo baš tijekom osvajanja medalja imali najbolje ili ponajbolje vezne linije na Svijetu. Prva sa Bobanom, Robijem, Asanovićem te druga sa Modrićem, Rakitićem, Kovačićem, Brozom. 

Mi smo kao najslabiju točku izdvajali Strinića i Pivarića koji su ostvarili više nego solidne karijere. Strinić je na kraju postao igrač Milana dok mu bolest nije prekinula karijeru. Naši igrači će uvijek po nekim kriterijma manje vrijediti nego engleski, francuski, brazilski osim ako se baš kvalitetom ne ističu ekstra. Juranović da nije bilo SP-a bi i dalje igrao po Škotskoj i sličnim ligama.

Ovo je tema o kojoj se može raspravljati i svatko subjektivno može imati drugačije mišljenje. No, nogomet je objektivan sport po trofejima, medaljama i postignućima. Hrvatska reprezentacija i hrvatski klupski nogomet su dva odvojena pojma. Mislim da su naši igrači postigli dosta induvidualnih postignuća, baš kao i nacionalna reprezentacija da smo zaista nogometna velesila.  

Nek igra on kolko može, samo je pitanje kakav će se vratiti poslije ove ozljede

Po meni smo mi definitivno velesila sto se tice reprezentativnog nogometa. Ja bih to opisao drugacije ili ako hocete isao korak dalje: Nasa reprezentacija prkosi svakoj logici te u svijetu sporta (koliko ga ja pratim) nema veceg momcadskog cuda od nasega.

Steta sto to cudo nismo do kraja ispricali titulom ali ocito je ta mogucnost bila ravna dijeljenem kroz Nulu. Mozemo mi sad argumente za te uspjehe naci ali svi ti argumenti skupa ne mogu u potpunosti objasniti taj fenomen. Zato ljudi, volite tu reprezentaciju, pokidajte glasnice radi nje, uzivajte, napijte se, placite, psujte,...! Nasa repka ima dusu, ima ono nesto...takvu repku imamo samo mi!

Ante Budimir - 5 utakmica,  4 gola

15000 i 30000 dječaka će imati gotovo jednaku razdiobu na krajnjem desnom dijelu što znači da je najboljih 15-tak koliko ti treba za imati reprezentaciju jednake kvalitete u prvom i drugom slučaju.

rebić je glava teška pa sad mu ni u turkoj ne valja ima 30 god moze se samo vratit u HNL smisno je sta je uradia od karijere radi lude glave