Znači čitaj i procesuiraj, razmišljaj. Gvardiol je maestralno odigrao protiv Portugala. Na lijevom beku u formaciji koju je postavio Dalić. To bi možda značilo da može tako odigrati i u službenoj utakmici. 

Dajte nam te madjare

Sve ok kolega. Vidio sam ja da ti nisi zlonamjeran.

Na kraju krajeva, tvoje razmisljanje nije nelegitimno i mnogi drugi ga isto dijele. 

Mi smo u periodu izmedju Rusije 2018 i Qatara 2022 prosli dosta trnovit put sto se tice obrane. Prvo nismo nikako mogli podnijeti izostanak Vrsaljka.

Alternative Vidi i Lovrenu su bili Jedvaj i Caleta-Car. Na lijevome beku smo isprobali Barisica, Melnjaka, Bradarica.

Primali smo porcije, 6 golova od Spanjolaca, 4 od Portugalaca, Francuzi su nam stavljali po dva ili tri zavisno koliko im je trebalo.... Curilo je to pozadi nemilo. Do pojave Gvardiola, ni za jednog kandidata se nije moglo reci da je bolji barem od Vide a kamoli od Lovrena.

Na EP21 Dalic uvodi Gvardiola na lijevog beka uz Vidu i Lovrena na stoperima. Mozda ga stavlja na beka s ciljem da ga zastiti od prevelike odgovornosti kao jako mladog igraca. To je jos uvijek curilo ali prava poplava je nastala tek kad je umjesto Lovrena protiv Spanjolaca igrao Duje Caleta Car. Mi smo primili 5 komada tu utakmicu i ti si to zapamtio i nije ti se svidjelo. I vecina navijaca je zapamtila Gvardiola koji je pio vodu kod gola Spanjolaca. Ali nitko nikad nije pitao gdje su bili Vida i Caleta-Car kod svih tih 5 golova.

Poslije toga dolazi novi ciklus kvalifikacija kao i ta famozna Liga Nacija. Lovren i Gvardiol nisu na raspolaganju. Prvu utakmicu protiv Austrije opet pocinje Duje Caleta-Car, ovaj put s Pongracicem u paru. Austrijanci nam utrpali 3 komada. Izbornik dosao sa sprovoda ocu a Duje Caleta odlazi poslije utakmice na party vjencanje.

Nas u istom ciklusu jos ceka Francuska doma i u Parizu i Danska u Kopenhagenu. Perspektiva u tom trenutku izgleda dosta tmurno. Izbornik Dalic vadi zadnje karte iz spila. Protiv Francuske u Splitu debitira Martin Erlic. U paru s Vidom. Nije to izgledalo grdo. Primili jesmo glup gol, ali nisu nam stvorili neke vece opasnosti. 

Par dana poslije igramo u Danskoj i imamo novog debitanta na stoperu. Josip Sutalo. U paru s Martinom Erlicem. Najneiskusniji par stopera ikad, ako se gledaju nastupi za nacionalni tim. Neuobicajeno hrabro od Dalica. Jedan stoper ima jedan prethodni nastup drugi nijedan. 

Dalic je osim zadnje linije dosta smiksao i ostatak tima pa su mu bekove igrali Vrsaljko desno, Juranovic lijevo. Vezu su drzali Jakic, Broz i Pasalic. Krila su bili Orsic i Ivanusec a naprijed je bio Krama na devetki.

I patimo mi tu utakmicu i to prvo poluvrijeme. Siluju nas Danci lagano. Vrsaljka je Joakim Maehle to poluvrijeme poslao u mirovinu. Curimo po sredini, curimo sa strane, propusta na sve strane osim stoperskog para. Erlic i Sutalo skidaju sve sto je doslo u kazneni prostor. Igraju decki kao da imaju 50 zajednickih nastupa. Nema gola. 

I onda se dogadja kljucni trenutak kvalifikacija. Na poluvremenu ulaze Modric, Kovacic i Stanisic umjesto Vrsaljka, Jakica i Ivanuseca. Pasalic prelazi na desno krilo gdje ce poslije biti starter na SP22, Sveto trojstvo preuzima kontrolu utakmice, Stanisic izgasio Maehlea, Pasalic zabio gol za pobjedu i mi konacno uvidjamo da mozemo. 

Zadnja utakmica mini ciklusa od cetiri utakmice u 12 dana je protiv Francuske na Stade de France. Francuzima treba pobjeda. Igraju Mbappe i Benzema. Dalic drzi isti stoperski par koji je sacuvao clean sheet u Danskoj, da ih vidimo sad protiv napadaca svjetske klase. Zadnja linija ostaje ista ona koja je zavrsila utakmicu s Danskom. Erlic i Sutalo stoperi, Jura na lijevom beku a Stanisic na desnom beku. Sredina isto sveto trojstvo, Pasalic ostaje desno krilo nakon Danske, lijevo priliku dobija Brekalo a Budimir u sredini napada. 

Uz ono drugo poluvrijeme protiv Danske, ova utakmica s Francuskom postaje jedna od nasih antologijskih utakmica. Prva u kojoj pobjedjujemo Francuze. Skolovanje igrom posjeda. Stanisic sakrio Mbappea, Erlic i Sutalo ugasili Benzemu i Nkunkua. Ni Coeman ni Griezman nisu pomogli. Mi ponovo sacuvali cleen sheet i pobijedili na vrucem gostovanju sa potpuno novom obranom Stanisic, Erlic, Sutalo, Juranovic. Mi postajemo favoriti za osvajanje grupe i odlazak na final four. Nagelsmann kopira Dalica u Ligi prvaka i gura Stanisica na Mbappea u utakmici Bayern vs PSG. Stanisic ponovo strpao Mbappea u dzep. 

Potom nastaje komplikacija. Posljednje utakmice Lige nacija igraju se u jesen i ujedno su posljednje okupljanje prije odlaska u Qatar. Vratili su se Lovren i Gvardiol. Dalic ima izbor, ici s novim zadnjim redom koji je dokazao da ne curi protiv najjacih, ali s jedva par reprezantativnih kapica ili s iskusnim Lovrenom i zvijezdom u nastajanju Gvardiolom. Dalic bira iskustvo i osvaja broncu. Erlic i Sutalo su nagradjeni odlaskom u Qatar umjesto Calete Cara i Pongracica. 

Poslije Qatara, oprasta se Lovren, stoperski par postaju Sutalo i Gvardiol i igraju prve dvije kvalifikacijske utakmice za EP24. Na ljeto stizemo na final four lige nacija, opet bez Gvardiola. Dalic iz nekog razloga u Rotterdamu u polufinalu neocekivano stavlja Vidu u prvih jedanaest u paru sa Sutalom i pomalo nepravedno izostavlja Erlica. Mi primamo gol ali pobjedjujemo i tek onda u finalu sa Spanjolcima ponovo gledamo stoperski par Sutalo Erlic. Mi ne primamo gol punih 120 minuta ali gubimo na penale.

Poslije toga se vracamo u kvalifikacije i nastavljamo po starom dok nismo izgubili od Turske u Osijeku 0:1 sa Sutalom i Gvardiolom na stoperima. Dalic tada iskazuje paniku. Umjesto Sutala stavlja Vidu u utakmici u Cardiffu u paru s Gvardiolom. Wales nam zabija dva gola preko Vide, i nase kvalifikacije dolaze u pitanje. 

Tada idemo u Latviju na predzadnju utakmicu kvalifikacija bez prava na gresku. Tu Dalic ponovo poseze za stoperskim parom Erlic Sutalo i prvi put od EP21 stavlja Gvardiola na beka. Lakocom sacuvamo clean sheet i ostvarimo pobjedu i osiguramo kvalifikacije. To je bila jedna utakmica gdje je Gvardiol igrao beka i gdje smo mi bili odlicni, za koju si pitao. 

Zakljucak ovog dugog traktata. 

Sve zavisi od personala.  Ako cemo staviti Gvardiola na beka da bi stopera igrali Duje Caleta Car ili Domagoj Vida, onda je bolje da to ne radimo. 

Ako cemo na stoperima imati Sutalo Erlic ili Sutalo Pongracic, onda ima smisla igrati Gvardiola na lijevom beku. 

Gol koji smo primili protiv Walesa u prvoj utakmici kvalifikacija na Poljudu je skolski primjer sto bek ne smije dozvoliti obrambeno. 

Ta situacija ide na dusu Juranovicu. 

Stanisic je bio kolosalan protiv Maehlea i Mbappea. Nije mu ni Leao puno stete napravio. Leao je extra opak, siguran sam da ga se i Sutalo jos sjeca s utakmice Milan - Dinamo

Protiv Spanjolske ga ceka jednako tezak zadatak u vidu Nica Williamsa. Taj kao da je Leaov brat blizanac. Bit ce tesko i nadam se da ce Stana to dobro odraditi.

Juranovic je bio odlican protiv Viniciusa Jr i Rodryga u utakmici s Brazilom na SP22 a i u Ligi Nacija s Francuzima i Dancima je bio dobar na lijevom beku kao i sa Spanjolcima u finalu na desnom beku. 

Ove godine je Stanisic level ili dva iznad Juranovica, rekao bih u svemu. Klupski nastupi, reprezentativni nastupi, trofeji.... 

Kolega @bobrock sjajna analiza, ako bi se mogao još nadovezati. Mi smo i na SP-u 2018 imali velik problem u iznošenju lopte, nas je Argentina nadigrala u posjedu, a to je bila najjača tehnička momčad sa kojom smo se susreli na turniru. 

Razliku je tada radio Mandžukić jer smo mi tada umjesto od zadnje linije napade često gradili ispucavanjem prema naprijed, Mandžo je loptu spuštao za vezni red koji je onda kreirao igru često od protivničke polovice. Imali smo dosta fizičkih jakih igrača u vidu Mandže, Rebića, Perišića koji vršili strašan presing na protivničku zadnju liniju te smo na taj način opet osvajali dosta lopti. Na kraju prvi gol Argentincima je nastao iz presinga i pogreške golmana, gol Francuskoj u finalu je Mandžukić pritisnuo golmana opet na pogrešku i zabio...

Odlaskom Mandžukića mi nismo više imali napadača koji bi osvojio duel, pomogao u presingu te obrani i ono najvažnije prebacio igru na protivničku polovicu. Onda je na vidjelo došla i zadnja linija koja je imala problem sa iznošenjem lopte prema naprijed jer jedino smo tako mogli graditi napade, no kako to nisu mogli vezni igrači su se spuštali dosta nisko kako bi prihvatili loptu. Kako su Modrić-Kovačić-Brozović (tj. tada je još godinu dana igrao i Rakitić ) igrali na jako uskom prostoru te se nakrcali na isti prostor sa obranom, dobili smo hrpu igrača u naših 30-ak metara i veliku šupljinu između napada čime su napadači ostali odsjećeni. Još je Dalić forsirao presing, kao protiv Portugala i Španjolske koje su izuzetno jake tehničke momčadi koje su lagano ga izbjegle i na taj način smo iscrpili momčad zbog čega smo popili 10-ak komada u te dvije utakmice, a 

Međutim, tada kreće era Bjelice u Dinamu te se otkriva Petković, a paralelno Vlašić gradi svoju karijeru kao igrač koji za razliku od ostalih naših veznjaka je volio igrati u tom međuprostoru prema naprijed.  Petković je uspio nadoknaditi Mandžukića u osvojenim loptama nakon ispucavanja i prebacivanjem igre što nam je uveliek olakšalo napadačku igru, ali ga je Dalić forsirao na presing i guranje u 16 m što Petku nije forte...

U tom nekom razdoblju nakon SP-a do kraja Eura 2021 godine mi smo igrali suprotno kvaliteti naše momčadi i nije tu bilo puno igre gdje dominiramo sa loptom, odvojene linije, čak nismo dobro koristili ni krila koja su nam tada itekako bila jaka sa Perišićem i Rebićem. Nakon lošeg Eura, Dalić okuplja "senatore" koji su inzistirali na promjenama. Bez Rebića smo dobili umjesto desnog krila dodatnog igrača u vezi koji je omogućio još više stabilizaciju igre kroz čuvanje lopte i tek tu krećemo u tom pogledu biti dominantni. 

Obrana koja je iskočila u LN sa Šutalom i Erlićem je donijela iznošenje lopte od strane stopera čime se veza više ne spušta duboko u obranu. Linije nam automatski stoje više prema gore, Pašalić na desnom krilu često je ulazio u sredinu gdje kako sam rekao smo dobili dodatnog veznog igrača, a ostavljao je velik prostor slobodan Juranoviću koji je to sjajno koristio na SP-u. S druge strane većina napada nam se gradila preko Perišića i zato je postao još važnija figura prema naprijed. 

Međutim, problem je bio što su nam linije u napadu opet bile daleko od protivničkog gola uz oprezniju igru Dalića. Mi smo protiv Brazila mogli držati loptu, držali smo ju i protiv Japana, no nismo imali previše šansi jer se igra vodila većinom na sredini. 

Sad smo zbog različitih tipova igrača, prvenstveno pokretljive obrane Gvardiol-Pongračić-Šutalo-Stanišić gdje bekovi funkcioniraju kao krila, a stoperi mogu izaći do centra te iznjeti loptu gurnuli našu igru još više prema naprijed. Petković u toj formaciji funkcionira više kao dubinski ofenzivni razigravač kao onom loptom prema Sučiću protiv Portugala i recimo kao Mandžukić sa onim spuištanjem lopte prema Vlašiću nakon ispucavanja...Kramarić dolazi najčešće u šanse iz pozcije koja mu najbolje odgovara, neka polušpica iako to ne igra, ali ispred sebe ima napadača i obrana ga pušta iz fokusa. 

Budimir ima taj persing Mandžukića, skok igru i igru glavom u 16 što nam je izuzetno važno te prati odbijance. Dalić se često žalio na napadače da nisu u 16 m, ali sad smo u nekoliko navrata imali Gvardiola u opasnim prilikama u 16 metara, a Portugalski golman je vrškom prstiju skinuo loptu sa glave Stanišića. Drugim riječima, evolucija tih bekova nam je zamjenila ono što su nekad napadači radili, još smo sad u Sučiću dobili više ofenzivno orjetniranog igrača koji prodire kroz linije, a Majer je igrač koji utrčava u praznine da stalno otvara prostor igri. 

Sve u svemu, došlo je do velikih promijena prvo u glavama Dalića i stožera te su prilagodili igru našim igračima umjesto forsiranja vlastitih zamisli koje su često na terenu ispale jako loše, a onda nam se stvorila grupa igrača koja nam je omogućila da igramo ovakvu igru. Bez Gvardiola na beku mi gubimo sad taj napadački segment, da je Perišić zdrav i u formi to bi se čak i moglo igrati, ali ovako nam je on glavna poluga sa te strane i otvara puno prostora ostalim igračima. S tim da je Gvardiol kao Petković/Modrić, igrač koji može proigrati iz dubine i stvoriti šansu ostalim igračima. 

Budimira se može pohvaliti bez da se vuku nerealne paralele. 

Zbog ovog posta i analize, drago mi je sto sam inicirao ovu diskusiju sa svim mojim blamiranjem i pogresnim cinjenicama sto sam ih iznio na putu, ali vrijedilo je zbog ovoga :) spremno sve za prve utakmice kojima se radujem

Da, Šutalo, Erlić i Pongračić (zajedno s Gvardiolom i Stanišićem) mogu bez problema iznositi loptu naprijed i proigravati. Smatram da se još uvijek Broz, Kovačić i Modrić prečesto spuštaju među stopere (možda iz navike) i onda opet s previše igrača na malom prostoru ponekad imamo problema s izlaskom protiv presinga.

Po meni puno bolje bi bilo da vezni igrači otvaraju prostor i tako traže loptu.