ARIZIN je napisao/la:
Kolega @bobrock sjajna analiza, ako bi se mogao još nadovezati. Mi smo i na SP-u 2018 imali velik problem u iznošenju lopte, nas je Argentina nadigrala u posjedu, a to je bila najjača tehnička momčad sa kojom smo se susreli na turniru.
Razliku je tada radio Mandžukić jer smo mi tada umjesto od zadnje linije napade često gradili ispucavanjem prema naprijed, Mandžo je loptu spuštao za vezni red koji je onda kreirao igru često od protivničke polovice. Imali smo dosta fizičkih jakih igrača u vidu Mandže, Rebića, Perišića koji vršili strašan presing na protivničku zadnju liniju te smo na taj način opet osvajali dosta lopti. Na kraju prvi gol Argentincima je nastao iz presinga i pogreške golmana, gol Francuskoj u finalu je Mandžukić pritisnuo golmana opet na pogrešku i zabio...
Odlaskom Mandžukića mi nismo više imali napadača koji bi osvojio duel, pomogao u presingu te obrani i ono najvažnije prebacio igru na protivničku polovicu. Onda je na vidjelo došla i zadnja linija koja je imala problem sa iznošenjem lopte prema naprijed jer jedino smo tako mogli graditi napade, no kako to nisu mogli vezni igrači su se spuštali dosta nisko kako bi prihvatili loptu. Kako su Modrić-Kovačić-Brozović (tj. tada je još godinu dana igrao i Rakitić ) igrali na jako uskom prostoru te se nakrcali na isti prostor sa obranom, dobili smo hrpu igrača u naših 30-ak metara i veliku šupljinu između napada čime su napadači ostali odsjećeni. Još je Dalić forsirao presing, kao protiv Portugala i Španjolske koje su izuzetno jake tehničke momčadi koje su lagano ga izbjegle i na taj način smo iscrpili momčad zbog čega smo popili 10-ak komada u te dvije utakmice, a
Međutim, tada kreće era Bjelice u Dinamu te se otkriva Petković, a paralelno Vlašić gradi svoju karijeru kao igrač koji za razliku od ostalih naših veznjaka je volio igrati u tom međuprostoru prema naprijed. Petković je uspio nadoknaditi Mandžukića u osvojenim loptama nakon ispucavanja i prebacivanjem igre što nam je uveliek olakšalo napadačku igru, ali ga je Dalić forsirao na presing i guranje u 16 m što Petku nije forte...
U tom nekom razdoblju nakon SP-a do kraja Eura 2021 godine mi smo igrali suprotno kvaliteti naše momčadi i nije tu bilo puno igre gdje dominiramo sa loptom, odvojene linije, čak nismo dobro koristili ni krila koja su nam tada itekako bila jaka sa Perišićem i Rebićem. Nakon lošeg Eura, Dalić okuplja "senatore" koji su inzistirali na promjenama. Bez Rebića smo dobili umjesto desnog krila dodatnog igrača u vezi koji je omogućio još više stabilizaciju igre kroz čuvanje lopte i tek tu krećemo u tom pogledu biti dominantni.
Obrana koja je iskočila u LN sa Šutalom i Erlićem je donijela iznošenje lopte od strane stopera čime se veza više ne spušta duboko u obranu. Linije nam automatski stoje više prema gore, Pašalić na desnom krilu često je ulazio u sredinu gdje kako sam rekao smo dobili dodatnog veznog igrača, a ostavljao je velik prostor slobodan Juranoviću koji je to sjajno koristio na SP-u. S druge strane većina napada nam se gradila preko Perišića i zato je postao još važnija figura prema naprijed.
Međutim, problem je bio što su nam linije u napadu opet bile daleko od protivničkog gola uz oprezniju igru Dalića. Mi smo protiv Brazila mogli držati loptu, držali smo ju i protiv Japana, no nismo imali previše šansi jer se igra vodila većinom na sredini.
Sad smo zbog različitih tipova igrača, prvenstveno pokretljive obrane Gvardiol-Pongračić-Šutalo-Stanišić gdje bekovi funkcioniraju kao krila, a stoperi mogu izaći do centra te iznjeti loptu gurnuli našu igru još više prema naprijed. Petković u toj formaciji funkcionira više kao dubinski ofenzivni razigravač kao onom loptom prema Sučiću protiv Portugala i recimo kao Mandžukić sa onim spuištanjem lopte prema Vlašiću nakon ispucavanja...Kramarić dolazi najčešće u šanse iz pozcije koja mu najbolje odgovara, neka polušpica iako to ne igra, ali ispred sebe ima napadača i obrana ga pušta iz fokusa.
Budimir ima taj persing Mandžukića, skok igru i igru glavom u 16 što nam je izuzetno važno te prati odbijance. Dalić se često žalio na napadače da nisu u 16 m, ali sad smo u nekoliko navrata imali Gvardiola u opasnim prilikama u 16 metara, a Portugalski golman je vrškom prstiju skinuo loptu sa glave Stanišića. Drugim riječima, evolucija tih bekova nam je zamjenila ono što su nekad napadači radili, još smo sad u Sučiću dobili više ofenzivno orjetniranog igrača koji prodire kroz linije, a Majer je igrač koji utrčava u praznine da stalno otvara prostor igri.
Sve u svemu, došlo je do velikih promijena prvo u glavama Dalića i stožera te su prilagodili igru našim igračima umjesto forsiranja vlastitih zamisli koje su često na terenu ispale jako loše, a onda nam se stvorila grupa igrača koja nam je omogućila da igramo ovakvu igru. Bez Gvardiola na beku mi gubimo sad taj napadački segment, da je Perišić zdrav i u formi to bi se čak i moglo igrati, ali ovako nam je on glavna poluga sa te strane i otvara puno prostora ostalim igračima. S tim da je Gvardiol kao Petković/Modrić, igrač koji može proigrati iz dubine i stvoriti šansu ostalim igračima.
HRVATSKA: Livaković - Jedvaj, Lovren, Vida, Barišić - Pašalić (Brozović, 61), Kovačić; Brekalo (Perišić, 61), Vlašić, Rebić - Kramarić (Petković, 74)