Osobno se slazem. Za mene je bilo puno gori trenutaka/poraza nego ovaj ponedjeljak protiv Talijana (doduse nisu svi ovdje u odmaklim godinama kao ja;)). 

Poraz 2008. protiv Turske je debelo na prvom mjestu, cetvrtfinale 1996. protiv Njemačke, vec spomenuto PF protiv Francuza, 2016. i Portugal, 2:2 sa Jugoslavijom u ZGu 1999....i mozda onda tek ovo sa Talijanima. Iako moram priznati da me iznenada uopce ne pecka toliko taj gol u zadnjoj minuti jer mi nismo bili pravi pa covjeku nije toliko tesko.

Pobornik sam fair playa, ali ono što me muči kod naših da u tom trenutku nitko na terenu ne zna leći na pod i uhvatiti se za nogu da ga lovi grč...Španjolci bi se valjali od našeg gola pa na dalje, odglumiti faul te se valjati i kupiti vrijeme.

Da je Budimir pao nakon one lopte Perišića i krenuo se valjati sudac bi prekinuo igru te bi Talijani imali dugi nabačaj lopte što bi svi znali da ide visoka za skok gdje smo protiv njih bili dominantni.

Mi umjesto da kupujemo vrijeme, Perišić loptu ispucava naprijed, a govorimo o tada najiskusnijem igraču na terenu. To je razlika, ne kažem da su to vrline, no kad pogledate Francuze, Španjolce od rukometa do košarke znadu kupovati vrijeme i isprovocirati. 

Kod nas nedostaje ta karakteristika, a očigledno stožer i izbornik ne znaju igračima takve stvari savjetovati u tim trenutcima. 

Hrv - Ita 1-1

Gol iz drugog kuta.

Ovaj mali Zvonarek ce prije skroz ocelavit nego zaigrat pored ovih fosila. Malo zlocesto ali istinito.

Mene ovo protiv Talijana nije toliko pogodilo jer smo bili losi cijelo prvenstvo, sve i da smo prosli ispali bi u jednoj od slijedece dvije utakmice.

2008. smo igrali izvrsno, mozda najbolje na turniru uz Spanjolce, zato mi je sok bio veci. Isto kao i Pletikosa, nisam taj gol Turske vidio ponovno dok ga nisu prikazali u emisiji za zadnji Euro.

2018. nisam spavao cijelu noc, mislio sam da smo propustili priliku koja se nece ponoviti za mog zivota...iako smo 4 godine kasnije bili blizu, i dalje mislim da bi slijedece nase finale SP mogao eventualno dozivjeti kad budem djed...

To sa Turskom 2008 malo prelazi u mitomaniju, nista mi spektakularno nismo igrali tu utakmicu, a nitko ne spominje da smo imali 8 dana odmora(zadnju utakmicu igrali sa B ekipom), a Turska 3 dana prije triler protiv Ceske, mi svjezi odmorni u najjacem sastavu, a Turska igrala bez 4-5 glavnih igraca zbog ozljeda i kartona...

U Rusiji i Kataru je situacija bila obrnuta. Naša taktika u nekim utakmicama je bila da ih dovedemo do penala. Hoću reći da smo od mentalno slabe ekipe evoluirali u mentalno jaku i na pritiske otpornu. Vjerovatno je nešto do iskustva ali je sigurno i do pripreme. 

Osobno sam dojma da se mi za ovo EP nismo kvalitetno mentalno i fizički pripremili, nismo imali fokus i da je i to jedan od razloga poraza.