Mi moramo biti svjesni da više nemamo senatore koji su u zadnjih desetak godina bili najbolje što smo (ikad?) imali, odnosno kako je neizvjesno u kakvom će stanju biti Modrić, Perišić, Kramarić, Kovačić, pa i Livaković, jer nekako je za očekivati da padnu u formi, iako priželjkujemo svi da još malo izdrži. Ovo je vrijeme kada se može kazati da se stvaraju obrasci nove reprezentacije i kamo sreće da 'eksplodiraju' igrači tipa Sučić, Ivanović, Fruk, Pašalić, Baturina... ne svi naravno, ali da barem jedan-dva probije barijeru i postanu nosioci igre kao onomad Boban-Asanović, ili Srna-Modrić (Modrić do 2010., tj. u vremenu dok je još stasao). Još da Vlašić, Ivanušec, Majer i/ili Brekalo pozitivno iznenade i vrate barem dio onog što su im predviđali...
Nažalost, moguće je i da ispadnemo već u prvom krugu i ne bi to bilo u svijetu nogometa toliko veliko iznenađenje, ali nama bi to bilo poražavajuće. Ne (samo) zbog pobrojanih senatora (koji bi u tom slučaju popili gorku pilulu) nego zbog generacije mlađih igrača. Već Euro 2024. pokazalo je da kod nas postoje određene slabosti, ali to je na neki način realnost. Vjerojatno se neće u dogledno vrijeme naći igrači klasi kao što smo imali u Modriću, Perišiću, Kramariću, Mandžukiću, Čorluci, Kovačiću, Lovrenu, Brozoviću ili Vrsaljku u njihovim najboljim godinama karijere, ali prvotni cilj je zadržati kontinuitet dobrih nastupa te prolaz u drugi krug jest najmanje što možemo očekivati. Izazov su ovog puta Gana i Panama, dvije reprezentacije koje su respektabilne, ali jednostavno, preko njih se mora proći.