skroz nepravedno, s obzirom na igre prošle sezone

Matija Frigan, Leon Grgić, pa i Anton Matković, svi su potencijal za repku, samo nikad nismo imali toliko teških ozljeda talenata istovremeno...

Gledamo li povijest svjetskih prvenstava rekao bih da je formula biranja uspješnih izbornika relativno jednostavna: domaća njuška kojoj je to zadnji ozbiljan posao ili domaći izbornici u21 vrsta. Iz te perspektive po meni HNS logično razmišlja između Slavena Bilića i Ivice Olića.

Koliko god neki sa podsmijehom gledali obojicu nemamo baš prevelik pool ljudi koji su vodili 100 utakmica u premier ligi, a karakterno savršeno odgovara za naše podneblje i dobro se naslanja na ovo što smo izgradili zadnjih godina.

S druge strane kod Ivice Olića ne vidim da radi loš posao sa mladom reprezentacijom.

Moj osobni izbor bi bio Slaven Bilić, dok bi još dodao da je šteta što Marijanu Budimiru nismo dali vođenje u21 reprezentacije zadnje dvije godine nego ga trošimo na u17 reprezentaciju, mislim da on može biti ozbiljna opcija u godinama koje dolaze.

Zadnja stvar koju ne treba zaboraviti je da su na kraju dana reprezentativna natjecanja turnirska natjecanja i tu ista pravila kao kod igranja prvenstva ne vrijede što mislim da možemo sami sebi biti primjer. Atmosfera, poznavanje svoje uloge u hijerarhiji, dobra priprema prekida i analiza protivnika te mogu gurati daleko dalje od onoga za što si možda determiniran prije prvenstva.

Anton Matkovic nakon tri seniorske sezone u Osijeku i ravno 6 golova u 50 nastupa je materijal za reprezentaciju? Ljudi, ovo je topic za reprezentaciju Hrvatske, a ne Turkmenistana.

Mislim da je jedan problem Livakovic koji ne izlazi ili pre malo izlazi na loptu. Vlasic pravi faul na rubu peterca. Tu treba doći Livakovic i nema problema. Naš stožer nema pojma kako braniti blokove koji se sve više koristi Naša obrana se odmah raspada čim protivnik postovi blok. 

Jednog dana, ako ga ozljede zaobiđu i poslože se zvjezdice, pokazao je potencijal, bilo je interesa velikih klubova prije ozljeda.....Ljudi zaboravljaju da su naša 2 najbolja napadača u ovih četvrt stoljeća Eduardo i Mandžo bljesnuli tek sa 23/24 godine, Eduardo je u sezoni 04/05 sa 22 godine igrao sa Dinamom u Ligi za bedaka i nije mogao prebaciti 10 golova u sezoni, Mandžo je sa 24 prodan u Wolfsburg i svi su se divili Mamiću kako je uvalio panjinu za 7 milja glupim Nijemcima...

Piše SN da je Bilić taj.

Iako je Slaven Bilić tijekom karijere dobivao pohvale za taktičko umijeće, upravo su ga loši rezultati i nestabilnost najčešće koštali posla. Evo pregleda otkaza u njegovoj karijeri:

· West Ham United (2017.): Otkaz nakon 2,5 godine zbog serije loših rezultata. Nakon 11 kola imao je samo 2 pobjede i nalazio se na 18. mjestu (zoni ispadanja). Posljednja kap bila je uvjerljiv poraz od Liverpoola 1:4.

· Al-Ittihad (2019.): Dobio otkaz nakon svega 4-5 mjeseci. U 15 prvenstvenih utakmica ostvario je samo 3 pobjede, a direktan okidač bio je poraz od Zorana Mamića.

· West Bromwich Albion (2020.): Iako je izborio promociju u Premier ligu, otkaz je uslijedio nakon što je u 13 utakmica upisao samo 1 pobjedu, a klub se nalazio na 19. mjestu.

· Beijing Guoan (2022.): Otkaz nakon godinu dana, iako je imao ugovor za još jednu sezonu. Kineski klub završio je tek na 5. mjestu uz samo 9 pobjeda u 29 utakmica.

· Watford (2023.): Otkaz nakon samo 6 mjeseci zbog loše serije (samo 3 pobjede od Božića). Klub je bio 4 boda daleko od doigravanja za plasman u Premier ligu.

· Al-Fateh (2024.): Smijenjen nakon 13 mjeseci tijekom priprema u Sloveniji, unatoč solidnom 7. mjestu s obzirom na mali budžet kluba.

Ukratko, iako je taktički potkovan, njegovu karijeru obilježava nedostatak kontinuiteta – česte promjene sredine i oscilacije rezultata zbog kojih bi u ključnim trenucima gubio povjerenje uprava klubova.