kod nas se inace izbornici pljuju, a igraci dizu u nebesa. poslje 98 se pricalo da takva ekipa mora biti svjetski prvak. ciro je bio za kurac. sada isto za dalica.

mi nemamo sirinu, niti velik izbor igraca. ja imam osjecaj da izvucemo stvarno maksimum iz tih ekipa.

trenutno imamo previse stare senatore, a mladi su premalo prosli, i premalo se dokazali u klubovima i reprezentaciji. ali to je uredu, imamo finu buducnost, solidnu sirinu. i vjerovatno je ovo sto ostavlja dalic bolji kadar od vrhunca sto je imao bilic. ljudi zaboravljaju, nama je morao igrati vukojevic u vezi jer bez njega nismo bili u stanju defenzivno odraditi zadace i imali propuh na sredini.

zelim reci da se sada, ako bilic dolazi i od njega pravi bezveznjakovica. neki su tu pisali i o baricu. ja nemam nista protiv bilica, ako dode neka se okruzi pravim suradnicima, i neka ima muda da pomladi tu ekipu. nemora biti pod svaku cijenu, ali materijala za rad definitivno ima. kod njega se nebojim da ce podcjeniti svoje igrace kao niko kovac na sp. inace, i dalje tvrdim da je najbolji kadar ikada koji smo imali upravo imao niko kovac na raspolaganju, a napravio nije nista. 

toliko o tome da kadar igra sam, i da izbornik nista neznaci

Problem je što se cijela priča svodi na jednu gestu nakon gola, kao da je to razlog ispadanja. Nije. Izbornik u 119. minuti ne može u sekundi zaustaviti emociju cijele klupe i igrača nakon gola za polufinale Eura. To nije situacija treninga nego ogroman trenutak pod pritiskom. Kažeš da je trebao smirivati igrače i davati upute za zadnjih 30 sekundi, ali igrači na terenu nisu djeca koja ne znaju rezultat i vrijeme. U toj fazi utakmice svatko na terenu mora preuzeti odgovornost i odraditi osnovne stvari: sačuvati loptu, zatvoriti prostor, napraviti faul ako treba i dočekati kraj. Usporedba s Ancelottijem nema smisla jer ni najveći treneri svijeta ne kontroliraju svaki detalj u zadnjim sekundama. Koliko je samo velikih trenera ispalo nakon golova u sudačkoj nadoknadi? To nije pitanje karaktera nego nogometa. Najlakše je danas reći "Bilić je trebao stajati mirno", jer znamo ishod. Da Hrvatska nije primila taj nesretan gol, ista ta proslava bi se gledala kao emocija i zajedništvo momčadi. Pravi problem nije bio što je izbornik slavio 20 sekundi, nego što momčad nije uspjela odigrati još tih nekoliko trenutaka kkoncentrirao. Kritizirati odluke, taktiku i pripremu utakmice je legitimno. Ali kriviti čovjeka jer se veselio golu u 119. minuti je traženje krivca na pogrešnom mjestu.