Pa mi nikada nismo izbacili golmana za elitne klubove. Zašto je to tako, nemam pojma, možemo nagađati.
Znam kako je bilo prije dok sam ja trenirao, pa valjda jedan uzrok problema leži i u tome. Tko ne zna igrati, ide na gol. Tako je to bilo u svim manjima sredinama, što je u startu stvorilo golemi zaostatak u profiliranju i produkciji modernih golmana. Zastarjela filozofija i selekcija je sigurno jedan od problema.
Drugi problem je infrastruktura i nedostatak specijalizirane struke. U manjim klubovima, odakle kreće većina talenata, najčešće uopće nema školovanog trenera golmana za mlađe uzraste. Prve važne godine razvoja onda prolaze bez pravilnog učenja golmanske tehnike.
A tamo i gdje postoji golmanska struka, činjenica jest da je ona tvrdolinijska i da odgaja dominantne golmane na crti sa problemom distribucije. Problem igre u polju je i zbog toga što se u mlađim kategorijama često forsira rezultat, pa se golmanima izričito nalaže svako izbjegavanje rizika. Radije ispucaj loptu u kukuruz, nego da riskiraš pas.
Rekao bih i da je jedan dio u skautingu i percepciji tržišta. Strani sakuti kada dolaze u Hrvatsku primarno traže profile igrača u polju, prije svih tehnički potkovane veznjake. Golmani teže dobivaju priliku u ligama petice izravno iz HNL-a, što im logično i usporava razvoj na najvišoj razini.
Stvari se polako mijenjaju, a mislim da i klubovi shvaćaju moderne zahtjeve nogometa, pa tako i akademije počinju inzistirati ili bi sve trebale inzistirati na tome da golmani u ranoj dobi igraju u polju kako bi razvili tehniku. Ovi zastarjeli koncepti nadam se da su pred izumiranjem, ali trebat će sigurno još vremena da se plodovi modernog rada vide u najvećim svjetskim klubovima.
S obzirom generalno na nogometni talent, realno za očekivati je da mi promjenom metodologije rada vrlo brzo izbacimo golmana svjetske klase.
