uvijek nekakav kiks, kiksic, greskica, nepaznja, pad koncentracije - mi smo repka vec poznata po tomu da na svakoj utakmici imamo nekakav blackout i protivnik samo treba strpljivo cekat (i naravno, ne dopustit sve svoje greskice)... kad imamo srece, onda nas ne kazne, a kad nemamo, onda nam se desavaju glupi, nicim izazvani golovi u zadnjoj minuti, Tokiceve i Kovaceve bravuroze s Iranom, Pletikosin autogol u Becu, kiks obrane s Poljacima (da se sjetim samo zadnjih petnaestak dana)...
pobjeda Spanjolaca je potpuno zasluzena, imali su vise sansi i bili konkretniji, no veci dio drugog poluvremena smo izgledali dobro, preko desne strane je islo dosta toga... no, nisu me bas Spanjolci odusevili, vise sam ocekivao od njih na generalki, nece oni daleko...
sto smo dobili ovim nizom utakmica? Nista, opet ne znamo gdje smo i koje nam je pravo lice: pokazali smo i rutinu (Austrija) i vec tradicionalnu nonsalanciju (Iran) i nespretnost (Poljska) i konture dobre igre i rezultata (Spanjolska), koju smo sami sxebali kiksevima i greskicama...
i tako se vracamo na pocetak...