ja sam gledo zadnjih pola sata utakmice, almeria je izgledala ko dinamo u ligi prvaka, jedino sto sevilla nije bila bas na razini psg-a ili reala, ali sevilli je generalno falio zadnji pas...
ali odlicna reakcija rakitica, siguran sam da vecina konkurenata rakiticu za mjesto u momcadi vatrenih, sammir  npr, ne bi tako utrcala i zabila u 93. minuti....

Nije njima samo falio zadnji pas. Njima je falio i predzadnji. I opet mi je skroz jasno zasto rakitic ne pruza isto u klubu i repci. Sevilla je puna energije, krila im trce. Svako se otkriva. Trebas uvijek imati dobar raspored onih koji hoce loptu u noge i onih koji traze loptu u prostor. U sevilli osim rakitica vecina trazi prostor, u repci i Modric, i Kova, i Rakitic a cak donekle i Mandz hoce loptu u noge. Nece ici. Ko ce trcat i otkrivat se?

Da krenemo od prve notorne gluposti - protivnik je bio bolji od Seville.
Gledao sam igrom slučaja cijelu utakmicu, Sevilla je toliko dominirala (pogotovo kroz prvo poluvrijeme) da je to bilo sramotno po goste.
Desetak kornera, niz prilika, prečka, totalna dominacija.....
Gosti su dali gol iz naivnog ispadanja obrane Seville, trebalo je završiti na poluvremenu 3,4:1.
Do kraja utakmice Sevilla je bila prilično jalova, ali i dalje dominantna, s tim da su gosti više prijetili nego u prvom iz kontri.
Statistika potkrijepljuje sve moje tvrdnje.
Apropos Rakete, griješio je u predaji, kao i cijela momčad uostalom - no ne tako naglašeno kako ti želiš prikazati.
I dalje je bio jedan od boljih, i sve se u ofenzivi vrti oko njega (kakav je bio Marin?).
Na kraju Rakitić riješi utakmicu, po ko zna koji put donese tri boda svojoj momčadi - a ti ustvrđuješ da je osim gola to bilo vrlo loše????
Koji je k. trebao da ti budeš zadovoljan - 7 puta poentirati, 10,15 puta asistirati, obraniti koji udarac na gol, u poluvremenu poševiti par vrućih andalužanki i na kraju cijelom stadionu napraviti paellu?

Nisam pogledao cijelu utakmicu nego samo drugo poluvrijeme. I necu vise nikad povjerovati komentatora kad kaze dsa sevilla nije zasluzila pobjedu a ako je vec neko to je protivnik (tako rekao). Dobro, nije ni prvi ni zadni put da komentator kaze jedno a drugi drugo.

Jest, osim gola u drugom poluvremenu to je bio lose. Ne znam za prvo poluvrijeme. Vidis, razlika izmedju Rakitica i Marina je velika. Rakiticu se igra sastoji iz biranja cesto najjednostavnijeg rijesenja. On je taj koji daje flow igri. Kad dobije loptu proslijedi je do sljedeceg igraca. Tako bi i Marin mogao igrati. Ali to nije njegova igra. I bio bez bezkoristan na krilu. Marin treba traziti rizik u svojoj igri. Pa vise puta izgubi Ribery loptu nego li Modric. Jer je veci rizik.

@ Duje

da Rakitic nije dao gol jucer od mene za ono jucer ne bi dobio prolaznu ocjenu (2 poluvrijeme).

Hrvati su stvarali Partizan. Predsjednik Sportskog društva bio je Franjo Tuđman, pa zvijezde Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Bruno Belin, Stjepan Bobek koji je najbolji strijelac u povijesti crno-bijelih s nevjerojatnih 417 pogodaka... No posljednja četiri desetljeća dres kluba iz Humske nije nosio niti jedan hrvatski nogometaš. Do ove jeseni.

Marin Romić (20), nekadašnji kadet Hajduka i junior Rijeke, ostao je zasad pred vratima Partizana! Iako je lijevi bočni igrač za boravka na probi među crno-bijelima zadovoljio struku, zasad mu još nije ponuđen ugovor. Čeka odgovor...

Struka zadovoljna

Relativno je nezamijećeno, čak i u medijima u Srbiji, prošao njegov boravak u Beogradu za kojeg se pokušao nametnuti stručnom stožeru Partizana, a odigrao je i jednu prijateljsku utakmicu. Struka je nakon viđenog podigla palac gore i preporučila klupskom čelništvu da mu ponude profesionalni ugovor. Konačni odgovor predsjednika Partizana Dragana Đurića Marin čeka u obiteljskom domu u Vrsaru.

– U Partizanu sam završio zapravo slučajno. Ukazala mi se prilika nakon što je, ne mojom krivnjom, propalo nekoliko potencijalnih angažmana. Izašli su mi u susret i otišao sam na probu – kratko objašnjava Marin boravak u redovima prvaka Srbije.

Do potpisa ugovora zasad nije došlo, klub iz Humske i dalje važe situaciju.

– Došao je u nezgodno vrijeme, jer prvenstvo je uvelike u tijeku. Bilo je premalo vremena i na koncu smo odlučili da mu ipak zasad ne ponudimo ugovor – otkrio je Zvonko Živković, nekadašnji napadač crno-bijelih, a danas trener Teleoptika, Partizanove razvojne momčadi koja se natječe u Prvoj srpskoj ligi (nominalno drugoj ligi). Riječ je o zapravo "čistilištu" za najbolju momčad, kroz koju su prethodno prošli svi prvotimci ponikli u crno-bijelima. Iz tog su nogometnog inkubatora lansirani Jovetić, Ljajić, Marković, Mitrović, Nastasić... Upravo u toj momčadi Marin je trebao čekati svoju priliku za nastup među crno-bijelima.

– Već je listopad, a ja nisam s momčadi prošao ni pripreme – svjestan je i nekadašnji junior Rijeke koji je proveo nekoliko tjedana u luksuznom Partizanovu kampu Zemunelu, bazi crno-bijelih u koju je s godinama uloženo čak dvadesetak milijuna eura, i radio s najboljom momčadi.

– Fantastičan kompleks, doslovno sve je na usluzi igračima, s desetak terena, s prirodnom i umjetnom travom – prenosi dojmove Marin.

Posljednji test bila je prijateljska utakmica u Šimanovcima, protiv lokalnog niželigaša Hajduka 1923. Nastupom na toj utakmici Marin Romić postao je prvi hrvatski nogometaš koji je obukao dres Partizana na nekoj utakmici nakon četiri desetljeća.

– Odigrao sam utakmicu s igračima iz prve momčadi koji nisu imali preveliku minutažu u prvenstvu. Nakon utakmice bili su zadovoljni i trener Vuk Rašović i sportski direktor Albert Nađ – veli Marin koji je zadovoljan i prijemom u beogradskoj momčadi.

– Ja sam prezadovoljan i uvjetima i načinom na koji su me primili. Iako sam na početku bio jako skeptičan, svi su bili predobri prema meni, od suigrača do osoblja u sportskom centru u kojemu sam bio smješten. Odužio sam se tako što sam dao sve od sebe.

Pri ruci su mu se našli suigrači iz njegove generacije.

– Sa stoperom Ostojićem i rezervnim vratarom Petrovićem dijelio sam sobu, oni su mi pomogli u svemu što mi je trebalo. I dalje se čujemo.

Ime Stjepana Bobeka, po glasovima navijača najboljeg nogometaša Partizana u povijesti, i danas se u Humskoj sa strahopoštovanjem izgovara. Jedan njegov rekord, međutim, uskoro bi mogao biti srušen. Kapetanu Saši Iliću (koji je za crno-bijele debitirao u beogradskoj utakmici protiv Croatije 1997. godine) nedostaju samo dva pogotka da sruši Bobekov rekord po broju postignutih prvenstvenih pogodaka (118).

– Ilić je legenda kluba. Odmah mi je ponudio pomoć. Drži se povučeno, ali svi ga strašno poštuju.

Ni navijači, sudeći po komentarima, ne bi imali ništa protiv pojačanja iz Hrvatske, pogotovo što Marin ne bi bio prvi hrvatski nogometaš u srpskom nogometu. Istina, mogao bi biti prvi nakon raspada SFRJ koji će obući dres jednog od beogradskih velikana. Robert Prosinečki vodio je Crvenu zvezdu, nekadašnji junior Dinama Marko Šimić branio je za Jagodinu, a danas čuva vrata kragujevačkog Radničkog, Osječanin Milan Pavličić igrao je za niški Radnički, dok su ovog ljeta u Vojvodinu stigli Matej Delač i Mario Barić. Uostalom, iz Crvene zvezde prije nekoliko sezona nisu ni pokušali skriti da žele dinamovca Andreja Kramarića, a ovog su ljeta na potpis nagovarali Ivana Klasnića.

– Bilo je nekih ružnih komentara po forumima, ali i dosta pozitivnih. Nije me bilo strah. Navijači me nisu zanimali, meni je bilo samo bitno da igrački napredujem.

Bio na pragu Chieva

Marin je igrač zanimljiva nogometnog puta. Od lokalnog Vrsara i porečkog Jadrana, Hajduka i Rijeke, stigao je do Partizana.

– Počeo sam u Vrsaru sa sedam godina, igrao za Jadran iz Poreča, prošao istarsku i hrvatsku selekciju i preko nje, na poziv Vilsona Džonija, završio u Hajduku. Ondje sam proveo godinu i pol, ali onda su na Poljudu počeli potresi i u dogovoru s roditeljima odlučio sam kako je najbolje da odem u Rijeku koja je nudila dobre mogućnosti za napredak. Igrao sam prijateljske utakmice za najbolju momčad, ali pravu priliku na Kantridi nisam dobio – kaže Romić.

Lani je bio pred potpisom za Chievo. Sve se činilo gotovim, ali ugovor nikada nije ovjerio.

– Imao sam na stolu ugovor na četiri godine i sve je propalo, ali ne želim se više vraćati na to, kako i zbog koga, i prozivati – dodaje Romić koji je prošlu sezonu proveo u redovima trećeligaša Rovinja. Sada u Vrsaru čeka poziv iz Beograda...

A jbg. da nije, ne možeš to tako gledati - činjenica je da je opet bio match winner i igrač utakmice.
I utakmica se sastoji od 2 poluvremena, nemjerljivo je silnija i agresivnija Sevilla bila u prvom (izgubili su kasnije na tempu, igrali su u četvrtak jaku utakmicu s Freiburgom).

A ti si prvi sada u koliko godine?   Priznao si prije mozda mjesec dana da ga uopce ne pratis, ne gledas njegove utakmice u klub (jer je dosadan igrac).  A sada si gledao JEDAN a to ti je kao neka potrvda? 

U Sevilli vecinom igra dobro/odlicno.   Proslu sezonu pogotovo.  To sto mu trazis mane i preuvelicivas njih je ocito.  Svi igraci imaju mane.  Ali da je Rakitic jedan od najbolji u redove Sevilli, i da je njima vec par sezone jedan od najvazniji igraci je cinjenica.  Mozda u ova utakmica nije pruzio najbolju partiju (neznam, nisam gledao), ali gledao sam dosta da znam da u Sevilli (od proslu sezonu) igra potpuno bolje nego sto je prije toga (od kada si ga zadnji put gledao).

Ako je tvoja poanta da su Modric i Kovacic bolji od njega za te pozicije u reprezentaciju, onda ti nebi ispao lud zbog toga.  Ali problem je u tome sto ides u ekstrem da bi to dokazao.   Ti zelis prikazati Rakitica kao neki "dosadan", neiskoristan igrac.  Ali to svakako nije istina.  Pogotovo kada je stavljen na pravom poziciji (sto vecinom nije slucaj u reprezentaciju).




A jebiga, niti cijelu utakmicu.   Jos bolje.