Možda na ovoj temi treba istaknuti primjer Olma. Zapravo trebao bi se zvati Olmov Poučak. To jest, kako se pametno, čak mudro vodi karijerna politika. To bi svi naši mladi igrači (u svim sportovima) trebali svako jutro ponavljati: Olmo, Olmo,Olmo, tri puta kao mantru. A mudrost te politike sastoji se u spremnosti da se ide protiv zova novca, protiv blještavila imena, protiv svakodnevne logike sportskih žurnala, sa samo jednim ciljem da se svakodnevno uči, radi, stalno igra i kao rezultat toga konstantno napreduje. Međutim iza olmove mudrosti stoje roditelji, prije svega otac koji vuče te poteze, koji dolazi iz društva sitih trbuha, i koji ne će kao lignja skočiti za prvim peškafondom u karijeri. On je brana kako mladenaćkoj nestrpljivosti tako i menađerskoj gramzivosti (iako su obje osobine baš u olmovom slučaju iznenađujuće prigušene). Ali to bi trebala biti zakonitost i poučak za sve. Kao što im kao poučak stoje karijere brojnih naših mladih prospekata koji su soprotni primjeri, i poučak kao uništiti bogom dani talenat. Jer to je grijeh.
