2021. krenula je kampanja najjači HNL ikada potaknuta povratkom brojnih ozbiljnih domaćih igrača prije svega u Hajduk, s Markom Livajom kao alphom tog. Markom Livajom koji praktički evo 4 sezone nije odigrao ništa u ljetnim kvalifikacijama u Europi. Učinak manji od brojnih bivših igrača koji su kod navijača ostali i bivali krajnje loše tretirani, a za puno manji period u puno težim uvjetima, s manjim budžetima, dali su kudikamo ozbiljniji doprinos. Isto vrijedi i za trenere, direktore, kako u Hajduku, tako i u Osijeku i Rijeci. Najbolji period HNL-a ne računajući 1990-e jest od 2013. do 2017. i tako ostaje do daljnjeg. Do onda kada opet ne budu klubovi znali izvlačiti optimum.
Očigledno Hrvatima ne paše komfor, bolji travnjaci i lagodne financije već lakše plivaju kad je mutno i bodljikavo.
Dinamo tek kreće, Rijeka ima popravni, a za Lege i Bile krajnje upozorenje. Veoma loš period Europski nije slučajnost već realnost. Ispada se od boljih, ispada se od podjednakih, ispada se od slabijih. Jedni i drugi iz godine u godinu. A sjetimo se 2017. na primjer, nije se znalo cijeniti što se tad radilo. Brojne ozbiljne igrače, direktore i trenere se tjeralo, sprdalo, nipodaštavalo, a brojne likove se nakon poluvremena uzdiže u nebesa, poziva na naturalizaciju itd. pa kasnije kurčina ili postaju izdajice ili se ne mogu izboriti za 11 u tužnom hnl-u u grozno selektiranim, tromim i prestarim,preiskusnim sastavima nimalo jeftinim!
