Ne prihvaćam da bi naši klubovi trebali biti lošiji od, redom: 4,5 kluba Švedske, 4,5 kluba Slovačke i kluba koji nije prvak Azerbejđana.
Međutim realnost je takva da jesu. U 6 utakmica izvukli smo 4 x i 2 poraza. Niti jedan prolaz od realno lošijih klubova.
Pa krenimo redom.
Rijeka - 1. poluvrijeme su dobro parirali. U 2. izdušili (opet). 5 minuta su živnuli ulaskom Selahija i Bande. Dva svježa igrača. U globalu vrlo loše. 2 (Dva) puta došli do protivničkog 16terca u 2. poluvremenu.
Osijek - isto ko i Rijeka. Doslovno. Sa tim da je Osijek čak i poveo ali iz ničega. Zira je uzela loptu, diktirala igru i stvarala polušanse i šanse. Na kraju došli do penala jer je protivnik zapravo sakat i loš. Na penalima se tresle noge protiv jedne Zire.
Hajduk - u globalu odigrao dobro. Al ne dati gol u 2 utakmice onakvoj momčadi je za zatvor. Jedan Trajkovski igra pored živog Antunovića. Mali je napravio više u 10 minuta nego ovaj u dve utakmice. Hajduk također jači u 1. poluvremenu. U 2. su pali. U 1. utakmici nisi išao na pobjedu. Nisi htio. U redu. I što ako je 2. utakmica jedna od onih gdje pucaš 15 puta i ništa ne uđe a protivnik iz 0 šansi zabije gol?!
Sada lijepo svi u HNLu raubat prvih 11 koliko god se može i želi.
Za ovakve rezultate komotno možeš igrat sa mladima iz škole. Trsiš se cijelo prošlo prvenstvo da bi izborio Europu i onda kad dođe Europa igraš na x, prvih 11 trošiš u prvenstvu, treseš se jer igraš protiv, ponavljam i idem redom 4,5 kluba Švedske, 4,5 kluba slovačke i nekog iz Azerbeđana....
Gdje je nestao usud?
