Naši klubovi nisu u stanju napraviti plan rotacije igrača za utakmice u narednih 3 tjedna. A kamoli da imaju nekakav dugoročni trogodišnji ili petogodišnji plan. 

To je nakupina neznanja, neambicije i neozbiljnosti. Tvrdo se pogoduje menađerima oko kluba pa tako se na brzinu dopeljavaju poluigrači koji ničim ne rade razliku na terenu. Pogotovo stranci. Naravno ima i domaćih. Ali manje. O gerijatriji u Hajduku koja uopće ne radi razliku ni ne treba govorit. A samo uzimaju mjesto mladima. I to već godinama. 

Jedan Trajkovski koji je pokretan kao vreća krumpira igra prije živog Antunovića. Capana se onda stavlja na def veznog (jer klub ovdje nema riješenje) a on to nije. Pa ga se ispljune nakon dve utakmice. Itd... U Osijeku dopelju Ademija kao napadača a lik nije za 2 HNL. Jer nisu imali plan kad je otišao Meirez. Onaj Mkrtchyan svaku utakmicu za jebe gol. Svaku. Nekad i dva. Što on radi ovdje već koju sezonu? 

Ajmo dalje. Rijeka, igra ti Petrović koji nikad ništa nije pokazao dodatno u jačim utakmicama HNLa. Kamoli Europi. Neki će reć zabio je gol. Taj gol sa 3 metra bi pola nas ovdje zabilo. To što ima hrpu krivih dodavanja cijelu utakmicu nitko ne primjećuje. A lik je vezni igrač. 

Ovakve stvari otkrivaju da klubovi imaju krivu sportsku politiku. Dugoročni plan ne postoji.

 Mogao bi danima o nekim igračima koji moraju igrat a ništa ne pridonose. 

Neambicija je posebno naglašena. Ulazi se u dvomeč ajmo odigrati. Ne ajmo ih zayebat, ili proći. Nekad je Slaven prolazio klubove iz liga petice, Varteks taracao Premierligaša, Kamen držao Schalke u egalu... Sada ovi izlaze na megdan klubovima koji su iz liga slabije od HNLa sa strahom. Bez onog pobjedničkog garda. To je mentalitet. I to gubitnički.

Uvijek neke izlike i opravdanja koja prevladaju nad realnošću. Travnjak, put, nemamo igrača, nemamo ovo nemamo ono, ovi su uigraniji, mi nismo, umorni smo oni nisu, noć je pala prerano, voda za piće je pretvrda itd...

A pa nije. To je neznanje, neambicija i neozbiljnost. I to već godinama. 

Naši klubovi nisu u stanju napraviti plan rotacije igrača za utakmice u narednih 3 tjedna. A kamoli da imaju nekakav dugoročni trogodišnji ili petogodišnji plan. 

To je nakupina neznanja, neambicije i neozbiljnosti. Tvrdo se pogoduje menađerima oko kluba pa tako se na brzinu dopeljavaju poluigrači koji ničim ne rade razliku na terenu. Pogotovo stranci. Naravno ima i domaćih. Ali manje. O gerijatriji u Hajduku koja uopće ne radi razliku ni ne treba govorit. A samo uzimaju mjesto mladima. I to već godinama. 

Jedan Trajkovski koji je pokretan kao vreća krumpira igra prije živog Antunovića. Capana se onda stavlja na def veznog (jer klub ovdje nema riješenje) a on to nije. Pa ga se ispljune nakon dve utakmice. Itd... U Osijeku dopelju Ademija kao napadača a lik nije za 2 HNL. Jer nisu imali plan kad je otišao Meirez. Onaj Mkrtchyan svaku utakmicu za jebe gol. Svaku. Nekad i dva. Što on radi ovdje već koju sezonu? 

Ajmo dalje. Rijeka, igra ti Petrović koji nikad ništa nije pokazao dodatno u jačim utakmicama HNLa. Kamoli Europi. Neki će reć zabio je gol. Taj gol sa 3 metra bi pola nas ovdje zabilo. To što ima hrpu krivih dodavanja cijelu utakmicu nitko ne primjećuje. A lik je vezni igrač. 

Ovakve stvari otkrivaju da klubovi imaju krivu sportsku politiku. Dugoročni plan ne postoji.

 Mogao bi danima o nekim igračima koji moraju igrat a ništa ne pridonose. 

Neambicija je posebno naglašena. Ulazi se u dvomeč ajmo odigrati. Ne ajmo ih zayebat, ili proći. Nekad je Slaven prolazio klubove iz liga petice, Varteks taracao Premierligaša, Kamen držao Schalke u egalu... Sada ovi izlaze na megdan klubovima koji su iz liga slabije od HNLa sa strahom. Bez onog pobjedničkog garda. To je mentalitet. I to gubitnički.

Uvijek neke izlike i opravdanja koja prevladaju nad realnošću. Travnjak, put, nemamo igrača, nemamo ovo nemamo ono, ovi su uigraniji, mi nismo, umorni smo oni nisu, noć je pala prerano, voda za piće je pretvrda itd...

A pa nije. To je neznanje, neambicija i neozbiljnost. I to već godinama. 

Sto se tice Hajduka, ako se vec svaki trener boji krenuti sa Capanom, Brajkovicem, Antunovicem, Skokom, Jurakom, Prpicem, Durdovom, Đolongom... zasto oni onda nisu na nekakvoj posudbi? Sto posto san siguran da ih das Sibeniku, Slavenu, Varazdinu, Istri, Gorici uz neki sitni postotak od buduce prodaje i da ih ti kao klub placas, svi bi profitirali. Tako si dobija Sahitija koji je solidan hnl igrac. Da dobijes dva igraca koji su iskocili, odlicno.

Ali niko ne misli svojon glavom.

Rijeka se definirala kao klub koji ozivljava karijere odbacenim zvijezdama. Ali zasto ih pobogu jeftino prodavati Dinamu? Prodaj Dinamu, ali nek plate, pa se pojacavaj.

Osijek proda Miereza prije prakticki 2 utakmice sezone. Ejj?!?!

Naši klubovi nisu u stanju napraviti plan rotacije igrača za utakmice u narednih 3 tjedna. A kamoli da imaju nekakav dugoročni trogodišnji ili petogodišnji plan. 

To je nakupina neznanja, neambicije i neozbiljnosti. Tvrdo se pogoduje menađerima oko kluba pa tako se na brzinu dopeljavaju poluigrači koji ničim ne rade razliku na terenu. Pogotovo stranci. Naravno ima i domaćih. Ali manje. O gerijatriji u Hajduku koja uopće ne radi razliku ni ne treba govorit. A samo uzimaju mjesto mladima. I to već godinama. 

Jedan Trajkovski koji je pokretan kao vreća krumpira igra prije živog Antunovića. Capana se onda stavlja na def veznog (jer klub ovdje nema riješenje) a on to nije. Pa ga se ispljune nakon dve utakmice. Itd... U Osijeku dopelju Ademija kao napadača a lik nije za 2 HNL. Jer nisu imali plan kad je otišao Meirez. Onaj Mkrtchyan svaku utakmicu za jebe gol. Svaku. Nekad i dva. Što on radi ovdje već koju sezonu? 

Ajmo dalje. Rijeka, igra ti Petrović koji nikad ništa nije pokazao dodatno u jačim utakmicama HNLa. Kamoli Europi. Neki će reć zabio je gol. Taj gol sa 3 metra bi pola nas ovdje zabilo. To što ima hrpu krivih dodavanja cijelu utakmicu nitko ne primjećuje. A lik je vezni igrač. 

Ovakve stvari otkrivaju da klubovi imaju krivu sportsku politiku. Dugoročni plan ne postoji.

 Mogao bi danima o nekim igračima koji moraju igrat a ništa ne pridonose. 

Neambicija je posebno naglašena. Ulazi se u dvomeč ajmo odigrati. Ne ajmo ih zayebat, ili proći. Nekad je Slaven prolazio klubove iz liga petice, Varteks taracao Premierligaša, Kamen držao Schalke u egalu... Sada ovi izlaze na megdan klubovima koji su iz liga slabije od HNLa sa strahom. Bez onog pobjedničkog garda. To je mentalitet. I to gubitnički.

Uvijek neke izlike i opravdanja koja prevladaju nad realnošću. Travnjak, put, nemamo igrača, nemamo ovo nemamo ono, ovi su uigraniji, mi nismo, umorni smo oni nisu, noć je pala prerano, voda za piće je pretvrda itd...

A pa nije. To je neznanje, neambicija i neozbiljnost. I to već godinama.