Treba razlikovati veličinu kluba povijesno i igrački.
Nekad suparnik na ime kluba odmah igra s respektom, strahom. A klub velikog imena impresionira protivnika (nekad i suca) i puni te samopouzdanjem na terenu. Nekad velikani na taj pedigre (netko bi rekao pobjednički mentalitet/kulturu) dobivaju.
Nešto slično je recimo kompleks male zemlje. Mi smo ga nekako u nogometu prevladali. Uspjesi koje smo postigli u reprezentaciji, naši igrači u velikim klubovima (osobito Modrić), pa i Dinamo u Europi... dali su nam samopouzdanje. A to je velika stvar u životu i na terenu. Vjera da možeš i da želiš.
No postoji neka granica, možeš ti pobijediti Manchester City i PSG ako si Real na mentalitet, na povijest... iako nemaš toliko para i razvikane igrače, ali ipak na kraju treba i kvalitete, znanja i borbe.
Neki naši klubovi koji su u HNL-u veličine, očekuju da će im se i klubovi vani pokoriti na ime. A to nije baš tako.
Mala digresije, kaže Modrić, igrači velikih nacija imaju taj gard, ja sam veliki igrač, iako griješi 100%, ali nema letargije. A ostale se gleda kroz drukčiju optiku.
Poanta priče je da je uvijek na kraju teren mjerilo, ne igraju pare i imena.
Ne bih volio da nam se dogodi pričao kao s Cibonom. Veliko ime na papiru, a u praksi...
Europa je najbolje mjerilo i ogledalo lige. A kad razviješ gubitnički mentalitet, onda te i suci u li-la situacijama nesvjesno je**. Imao je i Dinamo s tim problema u početku.
[uredio Dabrić - 15. kolovoza 2025. u 15:17]