Do ničeg ne bi došlo da se ništa nije dogodilo, a i koeficijent iz 20/21 je splet sretnih okolnosti i dogodio se jer su svi ostali kiksali ili se plasirali u ligu prvaka ili se nisu ni plasirali, a trebali su i još je UEFA sve restruktuirala i to je od svih klubova išlo na ruku samo Dinamu.

Evo što se sve trebalo poklopiti da bi Dinamo došao do direktnog ulaska u EL i kako nas je nevjerojatna sreća pomazila

KL je trebao osvojiti netko tko će u prvenstvu završiti na mjestima koje vode u LP ili EL. Finale su igrali Chelsea i Betis dakle nebitno tko je osvojio i stvarno je sreća da su baš ta dva mala kluba uspjela u prvenstvu doći do pozicije koja vodi u EL ili LP pa je došlo do rebalansa.

U LP su trebali Porto, Club Brugge i Feyenoord. Podaci u zagradama pokazuju koja je to mala vjerojatnost bila da će se ovi liliputanci kroz svoja prvenstva plasirati na ta mjesta. Vjerojatno je i prije početka ista ta vjerojatnost bila puno veća.

Rijeka je trebala osvojiti kup. Poznato je da Rijeka osvaja prvenstva gotovo na dnevnoj bazi pa je Dinamo imao sreće što Rijeka nije igrala neozbiljno u kupu.

Dinamo se za to mjesto borio i sa Shakhtarom, na kraju imao 4 boda više koja su došla sretnim osvajanjem 11 bodova u Ligi prvaka i sretnim ispadanjem iz Top24, nečim što se više nikada neće dogoditi.

U slučaju Dinama i Rijeke, samo treba opravdavati status nositelja i pobjeđivati ono što je lakše na papiru. Koeficijente su zasluženo zaradili, neka ih održavaju.