water strider je napisao/la:
kako smanjiti takav nesrazmjer na relaciji uspjeh reprezentacije- mučenje klubova
Vidi cijeli citat
Mogao bi uskoro dobiti odgovor na ovo pitanje, ali mislim da ti se neće svidjeti.
Timeline je otprilike bio ovakav:
90-te, početak nultih:
Imamo nekoliko jakih škola - Hajduk, Osijek, Zagreb. Sjećam se vremena slušanja radio prijenosa ovih pretkola - Hajduk je znao rasprodati cijelu ekipu i svako ljeto od nekud izmisliti nove mlade i opet biti konkurentan. Osijek i Zagreb su ranije prodavali, najbolji njihovi su išli prema Hajduku i Dinamu, ali i oni su stalno štancali nove mlade.
Dinamo u to vrijeme i nije imao neku školu, znalo je biti dobrih izdanaka (Marić, Šimić), ali više je politika bila kupiti najbolje od ostatka lige pa i od direktnih rivala.
Druga polovica nultih do sredine 10-ih:
Mamić je zavladao, uspostavio Dinamovu školu i Lokomotivu. Ostale škole su doslovno pojedene jer je sve s imalo potencijala Dinamo odmah uzimao, Hajduk se srozava, Osijek nekoliko puta skoro ispada iz lige, a Zagreb propada. Diže se Rijeka, ali njihov je modus operandi potpuno drugačiji - skupljanje potrganih igračaka kojima nije uspio inozemni transfer i revitalizacija - donosi rezultate, ali ne proizvodi top talente.
Sredina 10-ih do sad:
Mamić slabi, Lokomotiva se odvaja, a Dinamova škola izbacuje talente sve manje uz par iznimaka (Gvardiol, Olmo). Reprezentacija još živi na tim starim igračima, ali biologija radi svoje, svakim natjecanjem sve više.
Što donosi dalje? DInamo - vidjet ćemo hoće li Španjolac nešto popraviti, zasad se ništa od toga ne vidi, Hajduk tu i tamo izbaci nešto, ali proda sve prije punoljetnosti i puno se igrača izgubi. Osijek luta, Rijeka piči svoje. Tragično da još najbolje radi Lokomotiva, ali nije to top razina. Liga je puna polovnih stranaca, rezultati klubova sve govore, a bojim se da će i reprezentacija uskoro tim putem.
