Toliko se emocionalno i mentalno dajemo u tu priču s tim napaćenim hrvatskim nogometom, navijajući svatko za svoj klub, a većina i za taj hnk koeficijent, a svake godine dobiješ novi nož u srce. Uvijek su naši klubovi oni koji ispadaju kao favoriti ili padaju kao zadnje naivčine. Mislim da nas sve to previše crpi (znam da je kod mene tako), tako da je pala impulzivna odluka da se više uopće neću živcirati oko tog našeg nogometa i rezultata po Europi.
Jednostavno, život je više od toga i nije vrijedno živaca i dugoročnog zdravlja, a od toga nemaš ništa.
Iz godine u godinu gledamo ovo i mora nam biti jasno gdje smo i to je to. Ovo je trenutna realnost.
Posljedično, ne treba se živcirati ni zbog HNLa. Sad ide (tj. već je krenuo) klasični folklor koji je već izlizan i naporan do bola, a neke ozbiljnije promjene kroz dulji niz godina nije bilo. Ionako u Europi skonča ovako.
Tako da i moje praćenje hrvatskog nogometa ide na minimum. Jednostavno, nemaš više kaj vidjeti da bi izvukao višu vrijednost. Siguran sam da će me to učiniti sretnijim u životu i omogućiti mi mnogo više vremena za stvari kojima se isplati baviti. Ajde da iz svega dobiješ neku zabavu ili da si svjestan da si vidio kvalitetu, ali toga kod nas ni u tragovima.
