Jablonec dolazi iz istoimenog grada koji ima oko 50 000 stanovnika

to je sjever Češke, što znači industrija, naročito tradicionalna staklarska industrija, nakiti, bižuterija, strojarstvo... kao i ostatak češkog sjevera, sve do 1945 je bio dominantno njemački gradić (omjer 85-15 za Nijemce). Te godine su Nijemci otjerani, život je počeo ispočetka, pa je osnovan i nogometni klub. Njemački Ballspielklub Gablonz je završio u prašnjavim enciklopedijama. Posprdno se za Jablonec govori da je ništa drugo nego predgrađe obližnjeg Libereca, puno poznatijeg i priznatijeg i kao grada i kao nogometnog kluba

klub je bio bzvz sve dok ga početkom devedesetih nije počeo voditi njegov bivši golman Miroslav Pelta. Nevjerojatno talentiran za vođenje nogometnog kluba, nakon nekoliko godina ih je doveo do prve lige. Bio je toliko dobar nogometni radnik da ga je dovela Sparta da joj bude generalni direktor. Ima nogomet u malom prstu. U Pragu je ostao desetak godina, da bi se vratio u Jablonec i ostao u klubu sve do prije godinu dana, kada su ga godine, bolesti i sudski sporovi (tko god se bavi nogometom toliko dugo ne može ostat neokaljan) prisilili da proda klub drugim ljudima. Naš Pelta je smislio fenomenalan plan da će postat ljubavnik službenice ministarstva koja preraspoređuje fondove iz EU. I lik je uspio u tome. Antičeška, birokratska i nikim izabrana EU je to otkrila nakon nekoliko godina, pa je Pelta morao na sud (i ljubavnica također). Srećom EU ne vodi sudski postupak, pa se Pelta povlači po sudu već desetak godina, fingira kako je bolestan, neprestano se žali na presudu, od osam godina zatvorske kazne je u ćeliji proveo ravno jedan dan

Vjerujem da je neformalno još uvijek vezan uz klub. Bez njega ne bi bilo kluba, cijeli život je dao klubu i dok može disati, bit će uz klub, ovako ili onako

Mirek

iako je nekoliko puta bio blizu, Peltin Jablonec nikada nije uspio postati prvak države (susjedni omraženi Liberec je to uspio tri puta). Ima dva osvojena kupa, nešto je malo igrao Europu, ali bez većih uspjeha. Kao što rekoh, kluba ne bi bilo bez Pelte i to što je već 30 godina stalan prvoligaš je čudo s obzirom na uvjete u kojima rade. Jablonec tradicionalno spada u klubove koji imaju najnižu posjetu u ligi (drže se oko 3000), imaju mali stadiončić, nikada nisu bili bogataši... klub je čedo Miroslava Pelte. Aj dobro, neću više o njemu

trener Luboš Kozel (55 godina) je zanimljiv lik. Ima facu generala Wehrmachta, a tako se i ponaša. Uvijek odmjeren, discipliniran prema van, bira riječi, pravi Prus. Bivši prvoligaški igrač se trenerski profilirao u Dukli s kojom je sedam godina igrao za Češku netipični nogomet po zemlji, 433 s hrpom nekih Španjolaca dovučenih iz Secunde D. Igrala se bezbrižna tika-taka s 1000 dodavanja. Dukla nikad nije bila nešto ambiciozna da mu dovede konkretne igrače, tako da je završavao uglavnom oko šestog-sedmog mjesta. Nudili su mu se klupe i Slavije i Viktorije i sve ih je odbio, pa je vodio U-nešto reprezentacije. Preko Banika i Libereca počinje eto već treću sezonu u Jablonecu. Dva puta mu je izbjegla Europa u posljednjem kolu, da bi ovog ljeta konačno administrativnim putem došao do nje

priča se po tramvajima da je glavni kandidat za novog češkog izbornika. Ako ne uspiju naći jeftinog i dobrog stranca. Svi znamo da neće uspjeti

Kozelov Jablonec nosi njegov pečat. U puno toga je to tipična češka ekipa (otrči, udri, zatvori, disciplina, ofenzivni prekidi-prekidi-prekidi), ali nisu ekstremni primjer. Pokušava se igrati i po zemlji. Kozel to voli. Naravno, kada se ne osjete svoji i kada se moraju prebacit u Panic Mode, onda se vraćaju instinktima i korijenima (udri-pretrči-prekid.prekid-udri-nadskoči-udri-prekid)

Luboš

lani su se vrlo dugo držali visoko oko trećeg-četvrtog mjesta, ne zbog neke velike igre, nego zbog toga što su svi klubovi ispod njih bili drek. Zloglasno teški za kladioničare, nikad ne znaš na kakav ćeš Jablonec naletjeti. Kada im je dan, mogu zabit 4 gola, ali mogu i primiti

golman Hanuš ima već 200 godina. Lani je bio standardan, ali ne znam da li će i ove sezone krenuti među vratnicama. Konkurenti su mu Slovenac Mihelak i svježe pojačanje iz Nurnberga, Slovak Kukučka

obranu drži Srbin Nemanja Tekijaški, statistički lani jedan od najboljih stopera u ligi, stigao zabit i 4 gola. Prezadovoljni s njim, prije par tjedana su mu doveli zemljaka Pavlovića iz niškog Radničkog za rekordni Jablonecov ulazni transfer, 800 000 eura. Souček je bio partner Tekijaškog lani

desno je Cedidla, lijevo Filip Novak, tipični češki bek koji ima statistiku tipa 5 golova + 10 asistencija po sezoni, ali i Novak već ima 200 godina i sa svakom novom sezonom mu statistike rapidno opadaju. Zato su ovog ljeta doveli Klimu iz Sigme

u sredini su tu playmaker Zorvan, tipični odgovorni češki veznjaci Sedlaček i Nebyla, Nigerijac Okeke (mali Makelele), zaebano gruzijsko krilo Čanturišvili, te desno kamerunsko krilo Allegue, za kojeg se priča da je odbio trenirati, traži transfer i vjerojatno sutra neće istrčati jer je pod disciplinskim mjerama. Ovog ljeta je došao i Šveđanin Ahl o kojem ne znam ništa

u napadu je tipična mali-veliki kombinacija, Chramosta-Jawo. Chramosta isto ima 200 godina, ali je dovoljno iskusan i lukav da ga se nikad ne treba potcijeniti. Lani 10 golova. Postao je igrač za posljednjih pola sata, tako da je glavna napadačka igla Gambijac Jawo, mrcina od 195 centimetara. Nije baš neki veliki strijelac, ali je velik, jak, skočan, brz, fizički dominantan. Sve to kada mu se da živjeti. Lani 9 golova

u posljednji trenutak su doveli još tri pojačanja u napadu: Filip Vecheta je tipični češki panj od napadača, dva metra i udri. Lakat bitniji od stopala. Drugo pojačanje je Kamerunac Milla, čini mi se sin Rogera Mille (možda već i unuk, s obzirom na to da stari Roger ima 200 godina). Treći je Antonin Rusek, jedan od onih čeških igrača koji s 20 godina puno obećavaju, ali s 26 mole boga da se pojave neki Poljaci, Bydgoszcz novi Eldorado. Njih trojica ne bi trebali prijetiti sutra, ali u revanšu već da. Sva trojica su iz češke lige, sve znaju, trener zna njih, nema tajni, juriš i udri